Taktovi odlične pjesme (barem meni odlične, budimo realni) podsjetiše me na jednu „zanimljivu“ (bolje rečeno – lošu) pojavu u ljudskom društvu… Zajednički naziv im je: predrasude, a vrsta i oblika ima ih mnogo. Ovdje ćemo se pozabaviti samo jednom vrstom predrasude. Ali da ipak krenemo od početka…
„Ćaćina je slika“
Koliko puta smo čuli, možda čak i osobno doživjeli, konstataciju „ćaćina/materina je slika, neće 'to' izrast nikad u čovjeka“…? Jesmo li i sami iznosili takve zajedljive „konstatacije“? Jesmo li se kad zapitali koliko to može imati učinka na oblikovanje mlade osobe? Vjerujem da nam ovo posljednje nije ni na kraj pameti bilo. A bitno je. Pače, jako je bitno. Zašto? Idemo malo pogledati s druge strane toga…
Izvor(foto):123rf.com
Korak u tuđim cipelama
OK, upravo smo počeli gledati to sve skupa iz „tuđih cipela“. Dijete ste koje cijeli život odrasta s predrasudama okoline, odbacivanjem. Sama rečenica „ćaćina/materina je slika, ništa od njega/nje“ koja te okružuje gdje god da kreneš i tako godinama – kako bi to sve skupa utjecalo na vas? Obeshrabrilo vas u startu života, stvorilo lošu sliku o samima sebi? Samopouzdanje bi vam bilo na razini zimskih debelih sibirskih minusa? Itd… Plašim se kako je odgovor potvrdan… Jeste li i dalje sigurni u takve izjave? I to nerijetko samo zato jer „eto selo priča, ljudi pričaju“… Doista?
Upravo ste napravili samo korak-dva u tuđim cipelama… Malo ali ipak itekako dovoljno da shvatite problem. Što bi tek bilo da trećinu života ili pak više, a nekad i cijeli život morate koračati u takvim „cipelama“? Ako niste izuzetno mentalno snažni – postali biste ispunjenje tih istih predrasuda… Opasna rečenica je to, pogotovo ukoliko se više puta ponavlja i postaje stav… Opasna po razvoj mlade osobe. Zato sljedeći put jako dobro razmislite prije nego nekoga počnete tako „etiketirati“.
Šutnja nije zlato
Čak i ako nekim čudom ne spadate među one koji vrlo rado izgovaraju takve rečenice, nego jednostavno šutite kako se ne bi zamjerili nikome... Sjetite se one: „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Tako i u ovakvim slučajevima – šutnja ovdje nikako nije zlato. Šutnjom postajete dio „mase“ koja osuđuje, koja se nerijetko „hrani“ predrasudama. Čak i ako ne mislite tako… Ali, nitko ne zna da se ne slažete s predrasudama ukoliko šutite, zar ne?
Poticajna okolina
Umjesto svega toga negativnoga, postanite oni koji u djetetu i mladoj osobi ne vide nekog njegovog ili njezinog problematičnog pretka ili obitelj. Budite oni koji će sasvim suprotno od „javnog seoskog mnijenja ili malograđanštine“ biti oni koji će pomoći mladima da izgrade pozitivnu sliku o samima sebi. Na taj način možete im pomoći da ne postanu predrasudama oblikovano i samoispunjavajuće proročanstvo…
crucix