Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemeOpcenito"ALI TI TO MORAŠ!"

"ALI TI TO MORAŠ!"

Koliko smo puta progutali neki gorki zalogaj života? Kad bi se svatko od nas zamislio… plašim se kako bi broj bio popriličan… A koliko puta su vam se drugi pokušavali upetljati u vaš vlastiti život i pokušavali na sve moguće i nemoguće načine određivati kako ćete i kako biste po njihovom morali živjeti? Bojim se kako bi i ovdje bilo poprilično potvrdnih odgovora… Nažalost.

Gorki zalogaji

Zašto postavljam gore naizgled dva različita pitanja? Zbog toga što su, iako naizgled potpuno različita, u biti jako povezana… Naime, dio tih gorkih zalogaja u životu upravo su ovakvi pokušaji rodbine, susjeda, znanaca, itd. Zašto i zbog čega gorki? Jer direktno ili indirektno se obrušavaju na našu slobodnu volju, naš osobni prostor i naš život. Pogotovo kad sve to prati već legendarna rečenica „ALI TI MORAŠ!!!!!“…

Kod onih slabijih će nakon nekoliko pokušaja pobijediti. A oni će se nakon par desetljeća pitati čiji to život žive. Najčešće već odavno duboko nesretni…

Kod onih jačih duhom i voljom takve rečenice najčešće izazivaju u najboljem slučaju „vraćanje istom mjerom“, dok u najgorem slučaju bijes. Koliko će to sve skupa trpjeti – ovisi od osobe do osobe. Ali na kraju će jednostavno prekinuti sve kontakte s određenom osobom i otići. Neki će možda i oprostiti, ali velika većina ipak – otići će zauvijek.

Judgment problems Izvor (foto): 123rf.com

Osobna sloboda

Svaka osoba se rađa slobodna i umire slobodna. Život – on je jedan. Odluke, pogotovo one velike – donose se svjesno, slobodno i samostalno. I gdje je problem? Problem je što mnogi oko nas zaboravljaju na granice osobnog prostora i osobne slobode svake osobe. I onda se događa da se te granice nesmiljeno gaze. Drugi dio su oni koji, uvjereni u vlastitu dobronamjernost, psihički i emocionalno doslovno tlače bližnje jer su, naime, uvjereni kako oni znaju sve najbolje… To jako zorno oslikava rečenica „Mama/tata uvijek zna najbolje!“… Odgovor je: ne, ne zna… Istina, iskustva životnog više ima, ali ne u verziji našeg života, nego u verziji svog vlastitog života. A to dvoje nije i ne može biti isto.

Drugi primjer je zanimljiviji: naime, žena je upravo došla iz rodilišta, nakon što je više od pola godine ležala u bolnici i čuvala trudnoću, samo je željela biti doma sa svojom bebicom i suprugom. Izričito je rekla kako babina – nema, i točka! Obitelj prihvatila s razumijevanjem, neki prijatelji također. Pojedini „prijatelji“ digli takvu dreku i frku da je to bilo van svake iole zdrave pameti jer „čuj, tko je čuo da nema babina!?“. Iskrena i realna objašnjenja tu nisu imala apsolutno nikakvog učinka. Na kraju, doslovno u pokušaju da ju natjeraju da se predomisli, histerično su izvukli „argument“: „Ali ti moraš imati to!!! Pa to je tradicija oduvijek, to se uvijek moralo poštivati! Bez obzira kako se ti osjećaš i što misliš o tome!“ I što na to reći? Epilog: prijateljstvo je prekinuto zauvijek. Naravno, ukoliko je to ikada i bilo pravo prijateljstvo…

Živi i pusti druge da žive

Primjera je još mnogo… Međutim, postavlja se pitanje zašto toliko pojedinci žele na neki način imati kontrolu nad tuđim životima? Je li u pitanju neka patologija? Ili pak nemaju kontrolu nad vlastitim životom, pa na ovakav način pokušavaju to kompenzirati? Ili je pak nešto treće u pitanju? Odgovor na sva ova pitanja i još mnogo njih drugih ipak ovisi od osobe do osobe i od slučaja do slučaja. Međutim, ono što znam jest: mora se samo rodit i umrijet te preko dana izvršit vlastitom slobodnom voljom preuzete obaveze. Npr., slobodnom voljom smo ušli u bračnu zajednicu, dobili djecu – znači pobrinut se da djeca imaju sve za rast i razvoj; krenuli raditi – znači otići na posao i uraditi posao itd., ali zamišljene scene i sheme kako bi, prema drugima, trebali živjeti život – ne, ne moramo. Jer ako budemo slijedili argument „ali ti to moraš!“ – jednog dana ćemo se probuditi i pitati se čiji to život zapravo cijelo vrijeme živimo i zašto nismo zadovoljni… A to ne treba nikome. A što se nas osobno tiče: neka vas uvijek vodi ona rečenica „živi i pusti druge da žive“… Nikome ne treba kad stane jednog dana pred Boga, da pored svih grijeha koje imamo, još i polaže račun jer je uništio život drugome… A uništava se upravo na ovakav način – pokušavajući druge natjerati da žive onako kako smo mi zamislili da je to najbolje za njih. I uvijek imajte onu mudru na umu: „put do pakla je popločan dobrim namjerama“.

22.12.2017.

Crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 1024 gostiju i nema članova online

Idi na vrh