Koliko puta smo uspjeli napraviti nešto pozitivno, dobro, novo a što se okolini činilo beznačajno? A s druge strane nas je taj isti uspjeh, ma kako bio mali, pogurao za novi korak?
Malim koracima
Vjerujem kako će mnogi od nas, ako se malo „vrate u prošlost“ i razmisle, na gore postavljeno pitanje odgovoriti u množini. E sad naš problem je što takve male pobjede percipiramo kao i naša okolina – većinom kao nešto što nije vrijedno spomena… Ali – uvijek ima onaj veliki „ALI“. Nije li nam svaka takva mala pobjeda dala vjetar u leđa i samopouzdanje i nije li nas svaki taj mali korak vodio ka još jednome? Primjera je mnogo, evo samo neki od njih: onom kojemu su najveći doseg u kuhanju bile skuhane hrenovke, kad se odvaži pokušati napraviti neko konkretno jelo te u tome uspije, ne dobije li samopouzdanje da pokuša ponovno ili čak i nešto složenije? Onome tko se nikad u životu nije bavio trčanjem i zbog sebe ili društva pokuša i uspije – neće li dobiti samopouzdanje da pokuša ponovno isto ili čak i bolje? Ako netko ima strah od visine/vode ili čega li već – neće li ukoliko pokuša i pobijedi barem za tren taj strah – pokušati ponovno? Itd., primjeran je mnogo…
Izvor (Photo): 123rf.com
Samopouzdanje i sigurnost
Iskreno, i ja sam počela takve male korake tek sad percipirati nakon što sam ozlijedila nogu i završila na štakama… Em ne znam održavati ravnotežu, em ne znam hodati na štakama, em se razbijam i upadam pri svakom pokušaju… E pa nakon dva dana takvih scena po stanu – uspjela sam prijeći sama oko 10 m. Da, u tom trenutku to je bila moja mala ali velika pobjeda… Vidite? Naizgled nešto sasvim beznačajno i nevažno – meni je dalo samopouzdanje da sljedeći put pokušam prijeći još veću razdaljinu bez padanja, gubljenja ravnoteže i bez tuđe pomoći… To me je i navelo na ovaj tekst, sada sam se iskreno po prvi put zamislila o tim malim – velikim pobjedama u različitim etapama i sferama života. I da – broj je popriličan koliko ih je bilo u životu. I nije svaka odmah uslijedila, ali – vrijedilo je truda. I da, svaka mi je dala samopouzdanje i sigurnost. To su ti mali koraci, male pobjede koje nam zapravo mnogo znače jer nas uvijek na neki način „tjeraju“ na više, bolje i na koncu izvlače i najbolje od nas.
Ne odustajati
Kako je netko jednom rekao – uspjeh ne dolazi preko noći. Također je netko pametan rekao/napisao kako svako putovanje započinje prvim korakom… E pa iskreno – bili su u pravu. Taj prvi korak jest najteži, ali i najslađa naša mala – velika prva pobjeda, kako nad samim sobom, tako i nad preprekom. I da – potrebno je dosta puta pasti, ustati se i ponovno krenuti ispočetka; ponovno pokušati. Na kraju se ti pokušaji ipak isplate itekako – dolazimo do tih malih koraka i pobjeda koji su drugima vjerojatno mali i beznačajni, ali nama su itekako veliki. Tjeraju nas na ponovno još više, bolje i time izvlače ono najbolje od nas. Najbitnije u cijeloj priči jest ne odustajati i uvijek iznova i iznova - pa i nakon svakog „pada“ – ponovno pokušati. Jer… kad – tad ćemo uspjeti pobijediti…
25.11.2017.
Crucix