Svi Sveti prošli, stiže Božić. Iako je tek sredina studenog, već odavno stižu prospekti s dječjim igračkama kao prijedlozima za darove, u trgovinama se popunjavaju police božićnih dekoracija i ukrasa, roditelji panično zaključuju kako već odavno kasne s kupnjom odjeće koje će njihovo maleno najdraže nositi za Božić, brže – bolje traže određenu odjevnu kombinaciju s Rudolfom, Djed- Božićnjakom i slično… Da, potrošački suvremeni cirkus uredno može početi…
Panika!
I dok listam prospekte, odjednom stav: panikaaaaa!!! Brže bolje objašnjavam suprugu kako moramo što prije do određene prodavnice jer, naime, maleni nema majicu s Rudolfom?!?! A stiže Božić?!!?! Pa nema šanse da malcu nađem majicu ako se sve rasprodaju??!!
OK, nakon svega izbiflanog pogledam supruga a čovjek s valjda hrpom upitnika iznad glave blijedo me gleda i još mu manje jasno što mi je…
U redu – nakon popijene kave i sama sebi se počnem smijati… A još više činjenici kako je panika bila i za darove - a do Božića još više od mjesec dana, te za ski-odijelo za malca i sanjke, a živim tamo gdje je snijeg – pa jako rijetko viđen… Heh, što ti je moć oglašavanja…
Izvor (photo): 123rf.com
Realnost
Da, obožavam to razdoblje u godini, ali.. Onako, kroz razgovor, dođemo i do realnosti… Ono što mene veže i zbog čega je to poseban dio godine, mome srcu vrlo drag jest – sjećanje. Naime, sjećanje na rodni kraj, škripa snijega pod nogama, zvuk zvona s Crkve u Badnjoj noći, odlasci na mise zornice… Miris maminih kolača… Onaj osjećaj zajedništva… Kad te mlađa sestra čeka do zadnjega da stigneš s drugog kraja države sa fakulteta kako bi kao i svake godine zajedno okitili bor… Svi oni bijeli Božići ispunjeni smijehom i srećom… Sjećanje koje je negdje duboko i snažno poput pečata utisnuto u mene prije nego sam otišla daleko i koje uvijek nosim sa sobom – pače, koje je dio mene…
Sad imam zadatak taj isti pečat utisnuti u svoju obitelj, posebno naučiti malenoga… Težak zadatak jer nije lako to prenijeti. Ali… svi mi kad- tad moramo krenuti ispočetka i na mlade prenositi ono što su naši stari utisnuli u nas… Tako i ja.
Izbor
U ovom predbožićnom razdoblju imati ćete više izbora i mogućnosti, ali u biti se svode na dva: odoljeti potrošačkoj maniji i ludilu ili se u siječnju sljedeće godine hvatati za glavu i pitati se gdje su vam otišli novci koji su ionako uvijek nekako knap… Onako, samo imajte na umu – od oglašavanja drugi zarađuju novce, a vi ih trošite… Pa ako ih već trošite, potrošite ih pametno. I još nešto za kraj: ako možete i ako želite – odite sa svojom obitelji k svojim starima… U Božićnoj noći nitko ne bi trebao biti sam. A obitelj bi trebala biti na okupu, pa ako nikako drugačije ne može – onda preko interneta. Sjetite se svih svojih veselih i bijelih Božića i ako možete – pođite sa svojom obitelji tamo gdje su u vas utisnuta ta sjećanja, ljudima koje volite i koji su ta sjećanja u vas utisnuli. A shoppinge i najnovije kolekcije nakita za bor – ove godine preskočite. I ne, neće uslijediti smak svijeta ukoliko tako napravite… Može uslijediti samo zahvalnost i sreća vaših starih što ih niste ostavili same, a i vama će srce biti puno… Baš onako kako bi i trebalo pa barem za Božić. I sretan put onima koji će putovati k svojima i da sretno stignu na odredišta.
Crucix
18.11.2017.