Svatko od nas je barem jednom u životu sanjao kako je u ulozi nekog super-heroja ili nešto slično… Naravno, svjesni smo kako su to samo tek „dječji snovi“ i nastavljamo dalje kroz život… Ipak, jesu li doista „tek samo dječji snovi“ ili pak nešto više od toga? Što ako možeš i u stvarnosti biti doista heroj i spašavati drugima život?
Samozatajni darivatelji
Obično, kada razgovaramo o tome kako je netko dao nekomu život na dar, najčešće mislimo na to kako je netko darovao nekomu prijeko potreban organ, ili kako su ljudi skupili u zajedničkim akcijama novce za skupo liječenje neke osobe. I sve to stoji. Međutim, ima jedna stvar koju velika većina pri tome zaboravlja – postoji još jedan aspekt darivanja života drugome ili nove šanse za nastavak života. Ovdje mislim prvenstveno na dobrovoljne darovatelje krvi – muškarce i žene koji svakih nekoliko mjeseci daruju krv. Krv – tekućinu bez koje gotovo nijedna operacija ne bi bila moguća, pa ni gore spomenuto presađivanje organa i slično – i dalje da ne nabrajam. Jučer je bio 25. listopada, to je njihov dan. Ne „okiva ih se u zvijezde“, pače rijetko ih se spominje – najčešće samo onda kad se kroz javnost moli da se odazovu na darivanje određene krvne grupe budući da je u tom trenutku ima jako jako malo. I ti samozatajni darovatelji ponovno će se odazvati, ne tražeći ništa zauzvrat. Kad iz te perspektive pogledamo – herojski čin, ne? Čin ljubavi, ljubavi prema čovjeku u potrebi.
Izvor (foto):http://www.inewsguyana.com/world-blood-donor-day-guyanese-urged-to-be-voluntary-givers/
Sjetimo li ih se kad?
Poznajem nekoliko takvih osoba. I uvijek iznova i iznova mi se čude ovakvom pogledu na to jer – njima je to prirodna stvar – pomoći kad već mogu. E sad – na stranu samozatajnost tih muškaraca i žena, drugo pitanje je koliko mi kao društvo prepoznajemo i priznajemo njihov doprinos? Na kraju krajeva, dogodi nam se da završimo na nekoj operaciji, trebamo primiti krv – nakon što završi operacija i oporavak, sjetimo li se kad činjenice kako su, uz liječnike i medicinsko osoblje, drugi ljudi upravo darujući krv, omogućili nam - u najboljem slučaju - potpuno ozdravljenje? Ako ništa, onda barem večeras, ukoliko ste vjernik sjetite ih se u molitvi. Ukoliko niste – jednostavno budite zahvalni što takvi muškarci i žene postoje među nama. Jer, tko zna – možda će upravo nama jednog dana zatrebati njihov dar, dar za život. I ukoliko možete, razmislite o tome da se pridružite toj grupi ljudi… Jer – super-heroji ne postoje samo u crtanim i akcijskim filmovima… Postoje u svakodnevnici u malim ali velikim i nesebičnim djelima ljubavi. Ljubavi koja drugima spašava život.
26.10.2017.
Crucix