Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemeTeologijaGranična pitanjaJE LI ZNANOST OTKRILA BOGA?

JE LI ZNANOST OTKRILA BOGA?

Einstein nije vjerovao da je to moguće, a Stephen Hawking reče da bi to bilo najveće znanstveno otkriće svih vremena.

Koje otkriće je zbunilo najveće znanstvene umove XX. st. i na koji način ih je potaklo da ponovno promišljaju podrijetlo našeg svemira? Novi, moćniji teleskopi razotkrili su različite tajne našeg svemira, a ovo je potaklo i neka nova pitanja o podrijetlu života na zemlji.

Je li znanost otkrila Boga?

Ali pričekajte malo! Nije li znanost dokazala da ne trebamo Boga da bi objasnili svemir? Munje, potresi pa čak i bebe nekoć su se objašnjavali kao djela Božja. Ali sada znamo bolje. Što je to sa spomenutim otkrićem toliko fundamentalno drugačije, i zašto je zapanjilo znanstveni svijet?

Ovo otkriće, kao i ono što su molekularni biolozi naučili o sofisticiranom kodiranju unutar DNK mnogi su znanstvenici sada priznali da svemir izgleda poput velikog dizajna.

Jedan kozmolog je rekao u ovom kontekstu: "Mnogi znanstvenici, kada očituju svoje poglede, skloni su ići prema jednom teleološkom ili dizajnerskom argumentu." [1]

Iznenađujuće, mnogi znanstvenici koji govore o Bogu nemaju vjersko uvjerenje. [2]

Dakle, koja su ta zapanjujuća otkrića koja su znanstvenike iznenada potakla da govore o Bogu? Ovdje izdvajamo tri revolucionarna otkrića iz područja astronomije i molekularne biologije:

  1. Svemir je imao početak;
  2. Svemir je pogodan za život;
  3. Kodiranje DNK otkriva inteligenciju;

Izjave vodećih znanstvenika o naznačenim otkrićima mogle bi vas šokirati. Pogledajmo.

Jednokratni početak

Od osvita civilizacije čovjek je gledao sa strahopoštovanjem prema zvijezdama, pitajući se što su one i kako su se tu stvorile. Iako se tijekom vedrih noći golim okom može vidjeti oko 6.000 zvijezda, Hubble i drugi moćni teleskopi ukazuju da ih postoje bilijuni, grupiranih u više od 100 milijardi galaksija. Naše sunce je doslovno poput zrnca pijeska naspram svih svjetskih plaža zajedno.

Međutim, u vremenu prije XX. st. većina znanstvenika je vjerovala kako postoji samo naša galaksija mliječnoga puta te da u cijelom svemiru ne postoji više od 100 milijuna zvijezda.

U to vrijeme većina znanstvenika je vjerovala da je svemir vječan (bez početka) te kako su masa, prostor i energija oduvijek postojali.

Ali početkom 20. stoljeća, astronom Edwin Hubble je otkrio da se svemir širi. Premotavanjem procesa matematičkim putem, on je izračunao da sve stvari u svemiru, uključujući tu i materiju, energiju, prostor, pa čak i samo vrijeme imaju  početak.

Znanstvena zajednica je bila doslovno šokirana. Mnogi znanstvenici, uključujući tu i Einsteina, reagirali su negativno. U onome što je Einstein kasnije nazvao "najvećom pogreškom u mom životu", forsirao je najrazličitije jednadžbe kako bi pošto poto izbjegao implikaciju početka. [3]

Možda je najglasniji protivnik ideje početka svemira bio britanski astronom Sir Fred Hoyle, koji je sarkastično nazvao događaj stvaranja "velikim praskom". Tvrdoglavo se držao svoje teorije da je svemir oduvijek postojao, a isto tako Einstein i drugi znanstvenici, sve dok dokazi o početku nisu postali i suviše izazovni.

Konačno, 1992. godine, pokusi satelita COBE dokazali su da je svemir stvarno imao jednokratni početak u nevjerojatnom bljesku energije i svjetla. [4] Iako su neki znanstvenici to nazvali trenutkom stvaranja, najviše se preferirao naziv „veliki prasak“.

Astronom Robert Jastrow pokušava nam pomoći da zamislimo kako je to sve počelo. "Slika sugerira eksploziju kozmičke vodikove bombe. Trenutak u kojem je kozmička bomba eksplodirala označila je rođenje svemira. "[5]

Sve od Ničega

Znanost nam ne može reći što ili tko je izazvao da svemir započne. Ali neki vjeruju kako sve ukazuje na Stvoritelja. "Britanski teoretičar Edward Milne napisao je matematičku raspravu o relativnosti koju zaključuje riječima: "Što se tiče prvog uzroka Svemira, u kontekstu širenja, to je na zaključak ostavljeno samom čitaču, ali slika koju imamo je nepotpuna bez Njega. "[6]

Drugi britanski znanstvenik Edmund Whittaker pripisao je početak našeg svemira „Božanskoj volji koja stvara prirodu iz ništavila" [7].

Mnogi znanstvenici bili su pogođeni usporedbom jednokratnog stvaranja svemira iz ničega s biblijskim izvještajem o stvaranju, opisanom u Knjizi Postanka (1,1). [8] Prije ovog otkrića, mnogi su znanstvenici promatrali biblijski prikaz stvaranja kao neznanstven i netočan.

Iako se izjašnjavao agnostikom, Jastrow je pritisnut dokazima priznao: "Sada vidimo kako astronomski dokazi vode do biblijskog pogleda na podrijetlo svijeta" [9]

Još jedan agnostik, George Smoot, znanstvenik nobelovac - zadužen za COBE eksperiment, također je potvrdio paralelu: "Nema sumnje da postoji paralela između velikog praska kao jednokratnog događaja te kršćanskog pojma stvaranja iz ničega". [10]

Znanstvenici koji su nekoć vrijeđali Bibliju kao bajku, sada priznaju da je biblijski koncept stvaranja iz ničega bio ispravan cijelo vrijeme.

Kozmolozi, specijalizirani za proučavanje svemira i njegovih početaka, ubrzo su shvatili da jedna slučajna svemirska eksplozija ne bi imala puno više šansi da uzrokuje život od bilo koje druge nuklearne eksplozije - osim ako to nije bilo precizno projektirano. A to je značilo da je projektant morao to planirati. Ovi su počeli upotrebljavati riječi kao što su "Super-intelekt", "Stvoritelj", pa čak i "Vrhovno biće" za opisivanje ovog dizajnera. Pogledajmo zašto.

Fino podešeno za život

Fizičari su izračunali da za postojanje života gravitacija i druge sile prirode trebaju biti optimalno podešene i usklađene ili naš svemir ne bi mogao postojati. Da je stopa ekspanzije bila malo slabija, gravitacija bi svu tvar vratila u "veliku škripu" („Big crunch“ – proces suprotan od „velikog praska“).

Ovdje ne govorimo samo o jednom ili dva procenta redukcije širenja svemira. Stephen Hawking piše: "Ako bi se brzina ekspanzije za jednu sekundu nakon velikog praska smanjila čak i za jedan dio od stotinu tisuća milijuna, svemir bi se svejedno urušio prije nego što bi dosegnuo sadašnju veličinu." [11]

S druge strane, slično tako, da je nivo ekspanzije svemira bio i neznatno veći, zvijezde i planete se nikad ne bi mogle oformiti, i mi danas ne bi mogli biti tu.

A za život, uvjeti na našem planetu, kao i u cijelom sunčevom sustavu također moraju biti optimalno podešeni. Na primjer, svima nam je razumljivo da bez atmosfere na bazi kisika ne bi smo mogli disati. Bez kisika ne bi bilo ni vode, a bez vode ne bi bilo kiše za naše usjeve. Drugi elementi kao što su vodik, dušik, natrij, ugljik, kalcij i fosfor također su bitni za život.

Ali ovo opet nije sve što je potrebno za postojanje života. Veličina, temperatura, relativna blizina te kemijski sastav našeg planeta, sunca i mjeseca također trebaju biti optimalno podešeni. Postoje i deseci drugih uvjeta koji moraju biti izvrsno fino podešeni ili ne bi smo bili tu. [12]

Znanstvenici koji vjeruju u Boga možda su očekivali jedno takvo fino podešavanje, ali ateisti i agnostici nisu mogli jednostavno objasniti postojanje ovakvih izvanrednih "slučajnosti". Teoretski fizičar Stephen Hawking, agnostik, piše: "Značajna činjenica jest da su vrijednosti ovih brojeva bile sasvim fino podešene kako bi se omogućio razvoj života. "[13]

Slučajnost ili čudo?

Ali zar nije moguće ovo fino podešavanje pripisati nekoj pukoj slučajnosti? Život puno puta pokazuje da je moguće pobjeđivati usprkos slabim šansama. U tom smislu se pitamo je li neka slučajna kozmička eksplozija ipak mogla na kraju dovesti čak i do stvaranja čovjeka?

Da bi ljudski život bio moguć na temelju slučajnih događaja proizašlih iz velikog praska, uvelike bi se prkosilo zakonima vjerojatnosti. Jedan astronom je proračunao ovakvu šansu na manje od 1 prilike u bilijun bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna puta. [14] O koliko se slaboj šansi radi govori i usporedba da bi jednoj osobi vezanih očiju bilo lakše da iz prvog pokušaja pronađe sasvim jedinstveno zrnce pijeska iz svih plaža svijeta nego ovo.

Drugi primjer kaže kako se ovdje radi o vjerojatnosti kao da jedna osoba tisuću puta zaredom osvaja jackpot na lutriji u visini od milijun dolara i to uvijek na temelju samo jedne kupljene srećke.

Kakva bi bila tvoja reakcija na takve vijesti? Nemoguće - osim u slučaju da netko sve ovo nije namjestio iza kulisa, što bi svatko mislio. I to je upravo ono što mnogi znanstvenici danas zaključuju - Netko iza kulisa osmislio je i stvorio svemir.

Ovo novo razumijevanje čudesnog postojanja našega života unutar svemira, vodilo je agnostika astronoma Georgea Greensteina prema pitanju: "Je li moguće da se iznenada, bez namjere, upadne u znanstveni dokaz postojanja Vrhovnog bića?" [15 ]

Međutim, kao agnostik, Greenstein drži svoju vjeru u znanost, a ne Stvoritelja, kako bi na kraju objasnio naše podrijetlo. [16]

Jastrow objašnjava zašto neki znanstvenici nisu voljni prihvatiti transcendentnog Stvoritelja:

Postoji vrsta religije u znanosti; to je religija osobe koja vjeruje da postoji red i sklad u Svemiru ... Ta svojevrsna religija znanstvenika biva ugrožena otkrićem da svijet ima početak u uvjetima u kojima važeći zakoni fizike ne vrijede, te se sve ovo javlja kao proizvod snaga i okolnosti koje ne možemo dokučiti. Kada se to dogodi, znanstvenik je izgubio kontrolu. Ako je doista sagledao implikacije, on biva traumatiziran. [17]

Razumljivo je zašto znanstvenici poput Greensteina i Hawkinga traže druga objašnjenja, a ne pripisuju naš fino podešeni svemir božanskom Stvoritelju. Hawking spekulira da mogu postojati i drugi nevidljivi (i nedokazivi) svemiri, povećavajući vjerojatnost da je jedan od njih (naš) savršeno usklađen za život. Međutim, budući da je njegov prijedlog spekulativan i neempirijski teško se može nazvati "znanstvenim". Iako i sam agnostik, britanski astrofizičar Paul Davies odbacuje Hawkingovu ideju kao i suviše spekulativnu. On piše: "Takvo se uvjerenje oslanja na vjeru, a ne na promatranje." [18]

Premda Hawking nastavlja voditi „parnicu“ da bi istražio čisto znanstvena objašnjenja za naše korijene, drugi znanstvenici, uključujući tu i mnoge agnostike, priznali su ono što se čini snažnim dokazima u korist Stvoritelja. Tako je Hoyle napisao:

"Zdrav razum kao i činjenice sugeriraju da se postojanje superintelekta nastojalo nadići fizikom, kemijom i biologijom, te da u konačnici nema smisla govoriti o djelovanju slijepih sila u prirodi.“[19]

Iako Einstein nije bio religiozan, te nije vjerovao u postojanje osobnog Boga, glede genija koji stoji iza svemira nagovijestio je da se radi o "inteligenciji takve superiornosti da se, u usporedbi s njim, svako sustavno razmišljanje i djelovanje ljudskih bića čini kao potpuno beznačajna refleksija“. [20]

Ateist Christopher Hitchens, koji je većinu svog života proveo pišući i raspravljajući protiv Boga, bio je iznimno zbunjen činjenicom da život ne bi mogao postojati ako bi se stvari razlikovale za samo „jedan stupanj ili dlaku". [21]

Davies priznaje,

Po meni postoji snažan dokaz da se nešto iza svega događa. Čini se kao da je netko fino podesio brojeve prirode kako bi stvorio Svemir .... Dojam dizajna jednostavno je neodoljiv. [22]

DNA: Jezik života

Astronomija nije jedino područje na kojem znanost pronalazi dokaze u korist inteligentnog dizajna. Molekularni biolozi otkrili su postojanje dizajna u mikroskopskom svijetu DNK. U prošlom stoljeću znanstvenici su naučili da je sićušna molekula nazvana DNK svojevrsni „mozak“ iza svake stanice u našem tijelu, kao i kod svih drugih živih bića. I još više od toga, svako novo otkriće iz DNK domene vodilo ih je u još dublju fascinaciju njome.

Znanstvenici koji vjeruju da je materijalni svijet sve što postoji (materijalisti), poput Richarda Dawkinsa, tvrde da je DNK razvijena prirodnom selekcijom bez posredovanja Stvoritelja. Ipak, čak i najortodoksniji evolucionisti priznaju da je podrijetlo kompleksne složenosti DNK neobjašnjivo.

Kompleksna složenost DNK-a ponukala je svog su-otkrivača Francisa Cricka da povjeruje kako ova nikada nije mogla nastati prirodno na zemlji. Crick, evolucionist koji je vjerovao da je život i suviše složen da bi nastao na zemlji, te da je morao doći iz svemira, napisao je:

Pošten čovjek, naoružan svim sadašnjim dostupnim znanjem, može samo potvrditi da se život na zemlji javlja kao svojevrsno čudo, jer toliko je puno preduvjeta koji se pri tome moraju zadovoljiti. [23]

Kodiranje koje stoji iza DNK otkriva jednu skoro da kažemo zastrašujuće veliku inteligenciju. Količina informacija koja bi stala u DNK tvar veličine vrha čiode, bila bi ravna hrpi knjiga kojima bi se Zemlja mogla opasati 5000 puta. DNK se općenito čini kao jezik s vlastitim iznimno složenim softverskim kodom. Osnivač Microsoft korporacije - Bill Gates kaže da je softver DNK "daleko, mnogo složeniji od bilo kojeg softvera koji smo ikada razvili". [24]

Dawkins i drugi materijalisti vjeruju da je sva ta složenost nastala prirodnim odabirom. Ipak, kako je Crick primijetio, prirodna selekcija nikada nije mogla proizvesti prvu molekulu. Mnogi znanstvenici vjeruju da kodiranje unutar DNK molekule ukazuje na inteligenciju koja stoji daleko iznad onoga što bi se moglo dogoditi pomoću prirodnih uzroka.

Početkom 21. stoljeća, jedan od vodećih ateista Antony Flew naglo je promijenio mišljenje nakon što je proučavao inteligenciju koja stoji iza DNK. Flew objašnjava što je to promijenilo njegovo mišljenje.

„Smatram da je inteligencija morala sudjelovati u sastavljanju tolikog broja posve različitih elemenata. Postignuta ogromna složenost izgleda mi kao djelo inteligencije .... Sada mi se čini da rezultat pedesetogodišnjeg istraživanja DNK osigurava argumente u korist inteligentnog dizajna.“ [25]

Iako Flew nije bio kršćanin, priznao je da je "softver" unutar DNK i suviše složen da bi nastao bez "dizajnera". Otkriće nevjerojatne inteligencije iza DNK-a je, kod ovoga bivšeg vodećeg ateiste, "dala pretpostavke za Novi i iznimno moćan argument za dizajn. "

Otisci prstiju Stvoritelja

Vjeruju li znanstvenici da je Stvoritelj ostavio svoje "otiske prstiju" na svemiru?

Iako su mnogi znanstvenici još uvijek skloni istiskivanju Boga iz svemira, većina prepoznaje vjerske implikacije spomenutih novih otkrića. U svojoj knjizi, „The Grand Design“, Stephen Hawking, koji ne vjeruje u osobnog Boga, pokušava objasniti zašto svemir ne treba Boga. Ipak, kada se suočavaju s dokazima, čak i Hawking priznaje slijedeće: "Mora postojati vjerski prizvuk. Ali, mislim da većina znanstvenika još uvijek preferira da se stidi vjerske dimenzije svega ovoga." [26]

Kod Jastrowa kao agnostika nije postojala neka kršćanska propaganda koja bi stajala iza njegovih zaključaka. Međutim, on se slobodno opredijelio za mogućnost Stvoritelja. Jastrow piše o šoku i očaju koju su doživjeli znanstvenici koji su mislili da su istjerali Boga iz svog svijeta.

Za znanstvenika koji je živio svoju vjeru u snagu razuma, priča završava kao loš san. On je svladao planine neznanja; spremao se da svlada najviši vrh; kad je konačno osvojio završni uspon, dočekuje ga grupa teologa koji tamo sjede već stoljećima. [27]

Osobni Stvoritelj?

Ako postoji superinteligentni Stvoritelj, postavlja se pitanje, kakav je on? Je li on samo neka sila kao u Ratovima zvijezda, ili je on osobno Biće poput nas? Budući da smo osobna i relacijska bića, ne bi li on - koji nas je stvorio također trebao biti osoban i relacijski?

Mnogi znanstvenici poput recimo Arthura L. Schawlowa, profesora fizike na Sveučilištu Stanford, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, vjeruju da ta nova otkrića pružaju uvjerljive dokaze u korist osobnog Boga. On piše: "Čini mi se da se, suočavajući se s čudima života i svemira, mora pitati zašto, a ne kako? Jedini mogući odgovori su vjerski .... Trebam Boga u svemiru kao i u svom vlastitom životu. "[28] Ako je Bog osoban i budući da nam je dao sposobnost komuniciranja, ne bismo li očekivali da komunicira s nama i da nam pokaže zašto su tu?

Kao što smo vidjeli, znanost ne može odgovoriti na pitanja o Bogu i svrsi života. Međutim, budući da je Biblija bila u pravu glede stvaranja iz ničega, može li biti pouzdana u odnosu na Boga, život i svrhu?

Prije dvije tisuće godina na naš planet se spustio čovjek koji je tvrdio da ima odgovor na život. Iako je njegovo vrijeme na Zemlji bilo kratko, njegov utjecaj je promijenio svijet te se i danas još osjeća. Njegovo ime je Isus Krist.

Svjedoci Isusa Krista kažu da je stalno pokazivao stvaralačku moć nad zakonima prirode. Kažu nam da je mudar, ponizan i suosjećajan. On je izliječio hromog, gluhog i slijepog. On je u trenutku smirio oluju, stvorio hranu za gladne na licu mjesta, pretvorio vodu u vino na svadbi, pa čak i mrtve podigao. I tvrdili su nakon njegove brutalne smrti, da je ustao od mrtvih.

Oni nam također kažu da je Isus Krist onaj koji je gurnuo zvijezde u svemir, uskladio naš svemir i stvorio DNK. Je li on mogao biti onaj kojeg je Einstein nesvjesno nazvao "superinteligencijom" koja stoji iza svemira? Može li Isus Krist biti onaj koga je Hoyle nesvjesno nazvao superintelektom kojeg se nastojalo pošto poto nadići fizikom, biologijom i kemijom?

Otkriva li Novi zavjet tajnu koja stoji iza velikog praska i DNK inteligencije?

Sada je Krist vidljivi izraz nevidljivog Boga. On je postojao prije početka stvaranja, jer je kroz njega sve bilo stvoreno, duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. Po njemu i za njega, također, stvoreni su vlast i moć, vrhovništvo i autoritet. Zapravo, svaka pojedina stvar stvorena je  po njemu i za njega ... Život iz ničega počeo je po njemu, kao i život iz smrti, pa je stoga pravedno nazivati ga Gospodinom svojim. [29]

Isus je s autoritetom govorio o Božjoj ljubavi prema nama te o razlogu zbog kojeg smo stvoreni. Rekao je da ima plan za naše živote, a taj se plan usredotočuje na odnos s njim. Ali da bi taj odnos bio moguć, Isus je morao umrijeti na križu za naše grijehe. I bilo je potrebno da ustane od mrtvih, tako da i mi možemo imati život nakon smrti. [30]

Ako je Isus bio Stvoritelj, sigurno bi imao moć nad životom i smrću. A oni koji su mu najbliži tvrde da su ga vidjeli živog nakon što je umro i bio u grobu tri dana.

Je li Isus doista ustao od mrtvih?

Apostol Pavao nam govori da je život iz smrti počeo po Isusu Kristu. Očevici Isusa Krista zapravo su govorili i djelovali kao da vjeruju da je fizički ustao od mrtvih nakon njegove smrti i raspeća. Ako su ovi pogriješili onda je kršćanstvo utemeljeno na laži. Ali ako bi imali pravo, takvo čudo bi potkrijepilo sve što je Isus rekao o Bogu, samome sebi i nama.

Ali moramo li Isusovu uskrsnuću pristupati samo vjerom ili možda postoje i neki čvrsti dokazi? Nekoliko skeptika započelo je istraživanje povijesnih zapisa kako bi dokazalo da je uskrsnuće lažno. Šta su oni bili otkrili? (Nastavit će se…)

Izvor: http://y-jesus.com/more/scc-science-christianity-compatible/ Stanje: 24.8.2017.

Sa engleskog preveo Mario Bernadić

Bilješke:

  1. Harrison, E. 1985. Masks of the Universe. New York, Collier Books, Macmillan, pp. 252, 263.
  2. An atheist believes God doesn’t exist. An agnostic believes we can’t know.
  3. Brian Greene, The Elegant Universe (New York: Vintage, 2000), 81-82.
  4. George Smoot and Keay Davidson, Wrinkles in Time (New York: Avon, 1993), 241.
  5. Robert Jastrow, God and the Astronomers, (London: W. W. Norton, 1992), 13.
  6. Ibid., 104.
  7. Ibid., 103.
  8. Genesis 1:1, “In the beginning God created the heaven and the earth.”
  9. Jastrow, 14.
  10. Smoot and Davidson, 17.

11, Stephen Hawking, The Illustrated A Brief History of Time (New York: Bantam, 1996), 156

  1. Hugh Ross, The Creator and the Cosmos (3rd ed.) (Colorado Springs, CO: NavPress, 2001), 224.
  2. Stephen Hawking, A Brief History of Time (New York: Bantam, 1990), 125.
  3. Hugh Ross, The Creator and the Cosmos (Colorado Springs, CO: NavPress, 2001), 198.
  4. George Greenstein, The Symbiotic Universe (New York: William Morrow, 1988), 27.
  5. Ibid., 189.
  6. Jastrow, 105.
  7. Paul Davies, God and the New Physics (New York: Simon & Schuster, 1983), 174.
  8. Fred Hoyle, “Let there be Light,” Engineering and Science (November 1981).
  9. Albert Einstein, Ideas and Opinions—The World As I See It (New York: Bonanza, 1931), 40.
  10. http://www.youtube.com/watch?v=GDJ9BL38PrI
  11. Paul Davies, The Cosmic Blueprint (New York: Simon & Schuster, 1988), 203.
  12. Francis Crick, Life Itself (New York: Simon & Schuster, 1981), 88.
  13. Quoted in William A. Dembski and James M. Kushiner, eds., Signs of Intelligence (Grand Rapids, MI: Brazos, 2001), 108.
  14. Quoted in Gary Habermas, “My Pilgrimage from Atheism to Theism”: Interview with Antony Flew, Philosophia Christi, (Winter, 2005).
  15. John Boslough, Stephen Hawking’s Universe (New York: Avon, 1989), 109.
  16. Jastrow, 107.
  17. Margenau, H. and R. A. Varghese, eds. Cosmos, Bios, Theos: Scientists Reflect on Science, God, and the Origins of the Universe, Life, and Homo Sapiens (Open Court Pub. Co., La Salle, IL, 1992).
  18. Colossians 1:15-17, J. B. Phillips.
  19. John 3:16; John 14:19.

Katolički kalendar

pon, 16. listopada 2017. Hedviga, Marija Margareta Alacoque Svjetski dan hrane
uto, 17. listopada 2017. Ignacije Antiohijski, Vatroslav Međunarodni dan borbe za iskorjenjivanje siromaštva
sri, 18. listopada 2017. Luka evandelist Justus, Flavijan, Lukša Zaštitnik Informativne katoličke agencije
čet, 19. listopada 2017. Ivan Brebefski, Pavao od Križa, Izak, Joel  
pet, 20. listopada 2017. Kornelije, Adelina, Miroslava  
sub, 21. listopada 2017. Uršula, Kajo, Hilarion, Zvjezdan  
ned, 22. listopada 2017. 29. NEDJELJA KROZ GODINU - MISIJSKA NEDJELJA
Marija Saloma, Marko Jeruzalemski, Dražen, Filip
 
pon, 23. listopada 2017. Ivan Kapistran, Teodor, Severin, Borislav  
uto, 24. listopada 2017. Antun M. Claret, Proklo Carigradski

Dan Organizacije ujedinjenih naroda 24.-30.

Tjedan razoružanja

sri, 25. listopada 2017. Darija, Katarina Kotromanic Kosača Dan dragovoljnog darivanja krvi

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

Važni datumi

16. 10. - Svjetski dan hrane

 

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

Misli poznatih

_________________________

Vratio sam se Bogu kao izgubljeni sin.

Zahvaljujem moje rasvjetljenje čitanju jedne jedine stare i jedinstvene knjige,

koja ne razočarava, knjige koja nas gleda s blagoslovom i dobrotom.

Ta knjiga je Biblija.

 

Heinrich Heine

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 67 gostiju i nema članova online

Idi na vrh