Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemePorodica i obiteljOpcenitoO susretu

O susretu

Susret se razlikuje od prolaska pored ljudi. Susret uvijek nosi rasterećenje i susretu se ide u susret i ne čeka ga se. Susret ne počinje ni pitanjima ni odgovorima. Susret počinje zagrljajem  i šutnjom koji dugo traju i gdje se ništa ne govori i ne pita…

Svakodnevno prolazimo pored puno ljudi, ali rijetko susretnemo nekoga. I prolazak pored poznanika nije susret, nego samo površni kontakt s nekoliko protokolarnih i napamet naučenih pitanja bez želje da se upustimo u ozbiljniji razgovor. Površna pitanja i površni odgovori i ne ostavljaju drugu mogućnost. Prolazak pored većeg broja ljudi koje poznajemo ali ih ne susretnemo ispočetka stvori znatiželju. Znatiželjni smo previše o njihovom privatnom životu, a premalo o njihovim problemima i onome što ih stvarno boli.

Prolazak pored ljudi uključuje obećanja o što skorijem ponovnom susretu koji se nikad ne dogodi ili razmjenu brojeva telefona koji se rijetko ili nikada kasnije ne nalaze na listi propuštenih poziva i neodgovorenih poruka. Prolazak pored ljudi uključuje i pretjeranu glumu osjećaja zadovoljstva jer smo se vidjeli, iako je osmijeh namješten i izvještačen. Prolazak pored ljudi opterećuje jer zahtjeva stalno osmjehivanje i glumatanje zadovoljstva susretom. Nekoliko ljudi koje se sretne dnevno u prolazu kojima namještamo osmijeh i sjaj u očima malo kasnije postaju uzrok umora, nemira i živčanosti u vlastitoj kući. Previše ljudi prolazi pored nas svaki dan i previše površnih poznanstava opterećuje i umara. Ponekad put na posao ili s posla izgleda kao mučan uspon zbog onih za koje znamo da ćemo na njih naići.

Ustručavamo se čak i pokušati razmišljati da nekome možemo reći kako nismo zainteresirani za razgovor, priču i pitanja. Suviše izvještačeni svakodnevnim osmjehivanjem i ljubaznošću ne usudimo se ni pomisliti da se smije biti ljut, neraspoložen i nezainteresiran za razgovor. Ne usudimo se čak ni namjestiti lice tako da pokazujemo kako nam nije do nekog posebnog kontakta, barem ne danas. Zato prolazak pored ljudi umara, pitanja su dosadna i odgovori predvidljivi, ali i dalje glumimo da smo iznenađeni, sretni, kako pitanjima, tako i odgovorima. Nije dopušteno biti mrzovoljan kad vam netko ide na živce niti se smije dati do znanja da nismo u raspoloženi. Osmijeh uvijek mora biti tu bez obzira što ga glumimo.

MeetingIzvor: 123rf.com

Susret se razlikuje od prolaska pored ljudi. Susret uvijek nosi rasterećenje i susretu se ide u susret i ne čeka ga se. Susret ne počinje ni pitanjima ni odgovorima. Susret počinje zagrljajem  i šutnjom koji dugo traju i gdje se ništa ne govori i ne pita. U susretu zagrljaj i šutnja trebaju postaviti sva pitanja i dati sve odgovore. Susret se ne događa u prolazu i nije predviđen za površne poznanike. Susret ne umara, nego pruža priliku za odmor, mir i zadovoljstvo. Susret daruje djeliće sreće koji su rasuti životnim putem i tako daje smisao životu.

Susret ne predviđa glumatanje, lažne osmjehe i lažni sjaj u očima jer susret između osoba ne može sakriti radost, iskren osmijeh i stvarni sjaj u očima. Kada prestane zagrljaj i prestane šutnja susret se nastavlja pogledom i osmijehom koji ne glume, možda i suzama koje ne žele i nemaju potrebu  skrivati umor, tugu, strah ali i radost. Susret se nastavlja pitanjima i odgovorima gdje svako pitanje i svaki odgovor nije površna razmjena riječi nego istinsko zanimanje za život drugoga.

Susreti su rijetki, zato su dragocjeni. Ne događaju se baš svaki dan. Ali kad se dogode mogu promijeniti sve i pitanja i odgovore i pogled na život i sam život i samog čovjeka. Pamtimo li naš zadnji susret? Je li nam taj susret promijenio sve? Iščekujemo li uskoro neki budući susret? Kada smo zadnji put nekoga susreli i kada nas je netko zadnji put susreo? Prolazak pored površnih poznanstava umara, ali susret odmara, liječi i daje smisao životu. Susrete treba pamtiti i od njih živjeti i kroz njih nadati se novom susretu jer susret je lijek za previše površnih poznanstava koja nas umaraju i u kojima glumimo. Susret je trenutak kada se ne umara i ne glumi, to je trenutak u kojem se konačno čovjek u šutnji i zagrljaju s drugim, u osmijehu i suzi, u pitanjima i odgovorima osjeća istinskim ljudskim bićem koje živi dobar dio života umorno od površnih poznanstava, i zato je susret dragocjen trenutak sreće i mira u kojem čovjek može na trenutak zastati i odmoriti dušu od glume, namještenih osmijeha i glumljenih iznenađenja i zadovoljstava.

U Sarajevu, 27.8.2017.

O. J.

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 426 gostiju i nema članova online

Idi na vrh