Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemePorodica i obiteljOpcenitoO slobodi

O slobodi

Postoji sloboda „za nešto“ i sloboda „od nečega“. Postoji sloboda kao sloboda vezivanja i sloboda kao sloboda (na)puštanja…

Biti slobodan može značiti puno stvari, čak i onih koje su međusobno protivne jedna drugoj. Danas svatko ima svoj doživljaj i razumijevanje slobode. Koliko pojedinaca toliko i shvaćanja slobode. Međutim, jednu dimenziju slobode dijelimo međusobno u velikom broju kao pojedinci.

Ta dimenzija slobode se javlja u životu kao prostor puštanjaProstor puštanja je područje slobode koje sazrijeva dugo vremena u čovjekovom životu i obično kada čovjek dovoljno sazrije da slobodu ne shvaća prvenstveno kao područje vezivanja, nego kao područje puštanja. S jedne strane, sloboda kao područje vezivanja karakteristika je duljeg perioda našeg života. I veliki dio našeg života živimo u području vezivanja za roditelje, braću i sestre, prijatelje. Ali i u tom prostoru slobode ne osjećamo se neslobodnima, nego povezani s ljudima koji nam znače vezani uz njih ostvarujemo svoju slobodu.

Sloboda kao prostor vezivanja za druge prolazi neprimjetno i nesvjesno kroz naš život kao kad ne razmišljamo zašto smo vezani uz roditelje, brata ili sestru. Iako uz njih vezani - ne osjećamo se sputani, neslobodni i uglavnom ne vidimo zašto bi duboke i emotivne obiteljske veze bile prepreka našoj slobodi. Štoviše te veze gledamo kao privilegirani prostor slobode gdje možemo biti ono što jesmo jer smo među i sa svojima.

Cage freedom concept

                                                                                Izvor: 123rf.com

Sloboda kao prostor puštanja se razlikuje od slobode kao prostora vezivanja, jer o njoj uvijek razmišljamo svjesno te kroz duži vremenski period. Otprilike kao kad dvoje ljudi koji su godinama zajedno zaključe da je ipak bolje pustiti drugoga da živi svoj život prije nego se vežu prostorom vezivanja i postanu teret i prepreka svojim pojedinačnim slobodama. Sloboda kao prostor puštanja -bilo druge osobe ili stvari -je bolnija jer je čovjek svjestan da nešto ili nekoga mora pustiti usprkos protivnom osjećaju i razumijevanju odnosa s drugim.

Sloboda kao prostor vezivanja uz recimo roditelje je manje bolan jer je čovjeku prirodniji i čovjek se s tim prostorom lakše oprašta kao kada odlazi od kuće na studij, u svijet ili da stvori vlastitu obitelj… Jer čovjek zna da taj prostor vezivanja, bilo da je riječ o rodnoj kući ili roditeljima, njemu prirodno pripada i čovjek njemu prirodno pripada. Zato čovjek napuštajući prostor vezivanja čini dvije prirodne stvari. Prvo, napušta prostor vezivanja od recimo roditelja i ulazi u novi prostor vezivanja bilo da stječe nove prijatelje, stvara vlastitu obitelj. Drugo, on ostaje prirodno vezan uz prostor vezivanja u kojem  je rastao i njemu se često vraća i posjećuje ga. Prostor vezivanja je prirodna sloboda koju čovjek osjeća kroz vezivanje za druge i kojom je ispunjen veći dio čovjekovog života.

Sloboda kao prostor puštanja je sloboda kojom veći dio čovjekovog života nije ispunjen i koju čovjek doživljava kao nešto protivno njegovim željama i osjećajima kao kada radi većeg dobra ili dobra druge osobe tu istu osobu mora pustiti iako mu sve drugo unutar njegova bića govori suprotno. Sloboda kao prostor puštanja nije svakodnevna pojava. Ona se događa u određenim životnim prekretnicama, na razmeđima životnih puteva i ne uključuje veliki broj drugih ljudi. Sloboda kao prostor puštanja uključuje tek nekoliko važnih osoba u čovjekovu životu, možda jednu ili dvije osobe, koje je čovjek pustio radi njihova i svoga budućeg dobra i budućeg života. Ako izostavimo po strani prirodne veze koje imamo sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, sloboda kao prostor puštanja uključuje vrlo dragocjene ljude kojih se kasnije rado sjećamo i koje rado susrećemo ponajviše svjesni što je sve bilo potrebno učiniti protiv sebe da bi se drugog pustilo da ostvari svoju vlastitu slobodu, vlastiti život i vlastito dobro.

I zato dok je sloboda kao prostor vezivanja prisutnija u našem životu, ponekad nam se sloboda kao prostor puštanja nama dragih ljudi da žive svoj život čini daleko važnija. Češće razmišljamo o slobodi kao prostoru puštanja, odnosno o tome što su postali drugi koje smo u određenom trenutku želeći osloboditi i sebe i njih pustili da budu slobodni i pronađu svoju slobodu kao prostor vezivanja za druge. O slobodi kao prostoru puštanja razmišljamo ponekad dugo, svjesno i intenzivno zato nam se ona čini važnija jer nas je tek ta sloboda -  kada unatoč suprotnim razmišljanjima kako ne trebamo pustiti drugoga mi to ipak činimo – uozbiljila i prisilila da sazrijemo shvaćajući da koliko god željeli biti vezani istinska sloboda leži u puštanju drugoga da ide svojim putem.

I tako živimo život između dva prostora vlastite osobne slobode: Prostora vezivanja za drage ljude koji nas prati kroz cijeli život i kojim je najveći dio našeg života ispunjen; i prostora puštanja drugoga koji nas također prati kroz cijeli život i o kojemu puno više i puno češće razmišljamo iako to sebi ne želimo priznati, misleći tek na nekoliko dragocjenih osoba i što su oni napravili sa svojom slobodom, uvijek nadajući se da će nas sloboda kao prostor vezivanja jednog dana ponovo spojiti, iako svatko od nas vjerojatno danas ima svoju slobodu i kao prostor vezivanja i kao prostor puštanja.

U Sarajevu, 14.8.2017.

O. J.

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 311 gostiju i nema članova online

Idi na vrh