Joomla gallery extension by joomlashine.com
Novo
Rain is coming.jpg
The sky is shrouded in dark clouds, rain is coming soon…
Sunrise at the beach.jpg
Enjoy a start of new day with brightening sunrise at the beach.
sunset.jpg
The beautiful moment of sunset in the sky, the day is turning to the night.
saint-patrick-12.jpg
3.jpg
5.jpg
Dandelion under the sun.jpg
The field of frail dandelions sway lightly in a windy and sunny day.
Rainbow after the rain.jpg
A beautiful rainbow appears in the bright sky after the rain.
Poštovani čitatelji,
odsada nas možete pratiti na novoj domeni poptheo.org
7.III.2019.
Uredništvo
Omiljena šalica kave za dobro jutro, najdraža pjesma i lagano pregledavam naslove dnevnih vijesti… Među njima strši „Smak svijeta“ i datum pored… Prva i jedina misao u glavi: pa brate mili, kako im već nije dodijalo?
Zapadni mađioničari petljaju s kartama, čudesno se oslobađaju lanaca i okova, hodaju po vodi, prolaze kroz zidove, te uspijevaju nekako izvaditi pola zoološkog vrta iz šešira. Domaći mađioničari su istinski maheri u preživljavanju s mršavim primanjima, usprkos dva kredita i tri debela minusa…
Taktovi odlične pjesme (barem meni odlične, budimo realni) podsjetiše me na jednu „zanimljivu“ (bolje rečeno – lošu) pojavu u ljudskom društvu… Zajednički naziv im je: predrasude, a vrsta i oblika ima ih mnogo. Ovdje ćemo se pozabaviti samo jednom vrstom predrasude. Ali da ipak krenemo od početka…
Nakon tragičnog gubitka supruge zbog neizlječive bolesti, francuski filozof Emanuel Mounier zapisao je u jednom svom djelu ovu misao: Voljeti nekoga znači reći mu, ti nikada nećeš umrijeti. Ali tko ima hrabrosti voljeti čovjeka na taj način? Tko je dovoljno hrabar da čovjeku kaže živjet ćeš vječno?
Koliko smo puta progutali neki gorki zalogaj života? Kad bi se svatko od nas zamislio… plašim se kako bi broj bio popriličan… A koliko puta su vam se drugi pokušavali upetljati u vaš vlastiti život i pokušavali na sve moguće i nemoguće načine određivati kako ćete i kako biste po njihovom morali živjeti? Bojim se kako bi i ovdje bilo poprilično potvrdnih odgovora… Nažalost.
Dok uz šalicu kave gledam kroz prozor igru sunca i oblaka na nebu, iz vlastitih misli me prenu dječji glasić… Budan je malac, vrijeme je da ostavim nedovršenu šalicu kave i odem k njemu…
Koliko puta smo uspjeli napraviti nešto pozitivno, dobro, novo a što se okolini činilo beznačajno? A s druge strane nas je taj isti uspjeh, ma kako bio mali, pogurao za novi korak?
Jarane moj, život nas je spojio na jako ludi način. Danas, četrnaest godina kasnije, na različitim stranama – kako geografski, tako i kulturološki, sa potpuno različitim svakodnevnicama. Ali, još uvijek na istom balkanskom poluotoku…
Svi Sveti prošli, stiže Božić. Iako je tek sredina studenog, već odavno stižu prospekti s dječjim igračkama kao prijedlozima za darove, u trgovinama se popunjavaju police božićnih dekoracija i ukrasa, roditelji panično zaključuju kako već odavno kasne s kupnjom odjeće koje će njihovo maleno najdraže nositi za Božić, brže – bolje traže određenu odjevnu kombinaciju s Rudolfom, Djed- Božićnjakom i slično… Da, potrošački suvremeni cirkus uredno može početi…
Svatko od nas je barem jednom u životu sanjao kako je u ulozi nekog super-heroja ili nešto slično… Naravno, svjesni smo kako su to samo tek „dječji snovi“ i nastavljamo dalje kroz život… Ipak, jesu li doista „tek samo dječji snovi“ ili pak nešto više od toga? Što ako možeš i u stvarnosti biti doista heroj i spašavati drugima život?
Jutarnja rutina … lagano dok se maleni nije probudio: kavica, laptop, slušalice na ušima… I odjednom nestaje sve s laptopa?!? I nema i dalje…
Iz nekog razloga odrastanje ujedno za većinu ljudi znači i uranjane u sivilo svakodnevnice… Posao, djeca, odlazak doma, tu i tam' možda neki izlet, financije, računi, krediti itd. I sve ukrug, iznova i iznova…
Jutarnja kavica, slušalice na ušima ('doza' glazbe za dobro jutro), i idemo pročitati najnovije vijesti... Prva vijest me odmah natjerala da ju pročitam par puta, čist' da budem sigurna kako i takve čudne stvari na svijetu postoje…
„Kad srce pronađe put i jednom zauvik mir tu kraj tvojega nađe...“ – iz slušalica se čuje pjesma Harija Rončevića... Kavica, laptop i polako – prošlo je neko vrijeme od posljednjeg pisanja teksta... Nije lako vratiti se.
Susret se razlikuje od prolaska pored ljudi. Susret uvijek nosi rasterećenje i susretu se ide u susret i ne čeka ga se. Susret ne počinje ni pitanjima ni odgovorima. Susret počinje zagrljajem i šutnjom koji dugo traju i gdje se ništa ne govori i ne pita…
Japanska poslovica kaže da sreća pomaže ponekad, a rad uvijek! Dobro sad, to su tamo Japan i Japanci; neki drugi ljudi, drugi mentalitet i posve druga pravila. Što je s nama po tom pitanju?
Postoji sloboda „za nešto“ i sloboda „od nečega“. Postoji sloboda kao sloboda vezivanja i sloboda kao sloboda (na)puštanja…
Kroz san čujem iritantni zvuk, polako shvaćam kako je to zvuk alarma na mobitelu koji znači buđenje i ustajanje... Ok, nerado se i nespretno izvlačim iz kreveta, na jedno oko onak', još uvijek u polusnu, vidim brojke na električnom satu – nešto ne štima...
„Nijedan čovjek nije otok sam za sebe“ – kaže John Donne. Ipak, moramo li baš svakome „udovoljavati“, odbacujući vlastito dostojanstvo, puštajući da nas se gazi do kraja? Kao odgovor nameće nam se ona općepoznata: „bolje sam nego u lošem društvu!“. Ali... što kada je riječ o tzv. 'nevidljivom' zlostavljanju, odnosno emocionalnom i psihološkom zlostavljanju?
Rijetko se tko želi sjetiti ljudi koji su ga ostavili. Ostavljanje je protkano gorčinom, pitanjima, osjećajima krivnje i zbunjenosti. Jesmo li sve učinili kako treba, gdje smo pogriješili, zašto smo na kraju ostavljeni? Ostavljanje je protkano strahom pred životom i budućnošću. Može li se i treba li se početi ponovo? U strahu od ostavljanja sve se manje vjeruje u novi početak, novi susret, novu osobu, novu budućnost. Ostavljanje slabi volju i želje za novim pokušajem. Povlačenje u sebe čini se kao najprirodnije rješenje, ali to povlačenje u sebe zamagljuje mogućnost za neki novi početak.
Ovdje želimo ponešto reći o jednom relativno novom „-izmu“ – slaktivizmu. Slaktivizam (engl. Slacktivism) je složenica sastavljena od engleskih riječi „slacker“ (lijeni, neradnički) i „activism“ (aktivizam). Već po ovome primjećujemo da se radi o poprilično pejorativnom pojmu koji naznačuje stanovite „feel good“ mjere i akcije na internetu, a osobito na društvenim mrežama.
Jedan kratki ozbiljno-neozbiljni tekst o ljubavi…
Ovaj put ćemo govoriti o naizgled sasvim dvije nespojive stvari – o sigurnoj vožnji i - PROPUHU, tom mitskom podmuklom ubojici s balkanskog poluotoka. Iako na prvu - sasvim dvije nespojive stvari, na drugu su već itekako spojive... Jer izuzetno dobro dočaravaju zablude naše svakodnevne...
Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)
Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa.
Albert Einstein
Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.
Papa Franjo
Imamo 365 gostiju i nema članova online