Čovjek samom sebi može pristupati na dva različita načina. Pristupajući subjektivno možemo si unutar granica svoga malog svijeta prišivati vrijednost, epitete i zasluge kakve god poželimo. Međutim, na objektivnoj razini individualistički trikovi i obmane ne prolaze. Tu se vrednujemo točno i samo onoliko koliko vrednujemo i druge ljude.
Individualnost i individualizam nisu jedno te isto. Ono prvo može značiti dvoje: skup osobina nekog pojedinca, dakle faktičko stanje nečije osobnosti. Kao drugo, može se odnositi i na nečiju snažnu osobnost, tj., na nekog karizmatičnog , nezavisnog ili originalnog pojedinca. S druge strane, individualizam je teorija, i to minimalno u dvije različite inačice: filozofskoj i političkoj. Prva na pojedinca (individuum) gleda kao na vrhunsku vrijednost političkog i ekonomskog života, dok druga radi na promicanju individualnih ljudskih prava.[1] No, iz svakodnevnog iskustva znamo i to da je individualizam kao pojam počesto i na lošem glasu. U tom smislu se najčešće veže s jednim drugim malicioznim pojmom: relativizmom, i tako njih dva počesto upućuju na neke negativne društvene tendencije današnjice. Stoga bi smo možda mogli govoriti i o jednom takvom relativizirajućem individualizmu koji je subjektivan, naprasit, neodgovoran, jednosmjeran, nepostojan, nedosljedan, sebičan, koji ne vidi 10cm dalje od svog nosa, koji strastveno ističe vlastita prava, a bešćutno gazi tuđa; za kojeg danas nešto jest, a sutra već nije; koji eksplatacijski pristupa i pojedincima i cijelom društvu, te koji uvijek i pod svaku cijenu mora biti u pravu itd.
Izvor(foto): 123rf.com
Svaki ljudski sud je u konačnici dvosmjeran!
Već smo u par navrata pisali o različitim aspektima danas vrlo učestalog narcisoidnog poremećaja, i pri tome ustvrdili kao je egzistencija narcisa obilježena jednom dubokom kontraverzom. Naime, narcisov ego je istovremeno i prenapuhan i duboko nesiguran u sebe. Kako je ovo moguće? Ovom prilikom bi rekli „sasvim jednostavno“: narcis na subjektivnoj razini prihvaća i cijeni svoj narcizam, ali ne i na objektivnoj razini, jer narcis ne podnosi druge narcise i ovi mu nikako ne trebaju u njegovoj blizini. Tome naprotiv, sve što mu u životu treba to su benevolentni, altruistični i požrtvovani pojedinci koji će u nedogled trpjeti njegove sulude i sebične zahtjeve i ispade. No, to mu ujedno i svojevrsna „rak-rana“: ne tolerirajući one slične sebi, on istovremeno nesvjesno izriče strog sud i nad samim sobom. Kako na onoj objektivnoj –općoj- razini problema ne pronalazi dovoljno opravdanja za egzistenciju narcisa u okolnom svijetu, tako u konačnici ne pronalazi dovoljno opravdanja niti za vlastito postojanje. Stoga je duboko nemiran u sebi, što ni malo ne čudi. Nutarnji mir je inače harmonija, usklađenost sa samim sobom, a čovjek ne može biti u miru ukoliko samog sebe optužuje i osuđuje u drugim ljudima sličnima sebi.
Dvosmjerno usklađivanje
Naravno, gore spomenuti problem neusklađenosti sa samima sobom pronalazimo i na drugim razinama i mjestima: lopov nikako ne želi postati žrtvom drugog lopova, kao što ni autoritarne osobe u svojoj blizini ne trpe druge autoritarne osobe. Također, prema nekim istraživanjima čak 50% preljubnika kaže da bi istog momenta ostavili svoga bračnog druga ukoliko bi saznali da i on njih vara, kao i neke druge stvari: ambicioznoj osobi ništa neće toliko smetati kao druge ambiciozne osobe u okruženju, ali i neki benigniji primjeri: Npr., nikom ne smeta kao pričalici kad netko drugi u društvu puno priča…
I tako onda prije ili kasnije mora doći do osvješćivanja problema kad čovjek cijelim bićem shvati da se cijelo vrijeme brutalno samozavarava: JER NA OBJEKTIVNOJ RAZINI ON SVIM BIĆEM MRZI I PREZIRE ONO ŠTO SAM JEST. I što tada? Pa izvjesno će se morati neke stvari usklađivati i to dvosmjerno: Malo smekšati u sudovima prema drugima, a malo se bolje pritegnuti u vlastitim nastojanjima i samoopravdavanjima. No jedno je svakako sigurno: naši izvanjski sudovi uvijek će se ticati i nas samih, kao što bez prihvaćanja drugih ljudi nikad nećemo u potpunosti moći prihvatiti ni sami sebe. Reklo bi se: Više morala, ali manje moraliziranja!
U Sarajevu, 19.V.2018.
M. B.
[1] Usp. „Individualnost“ i „individualizam“ na Hrvatski leksikon. Link: https://www.hrleksikon.info/definicija/individualizam.html, i https://www.hrleksikon.info/definicija/individualnost.html, Stanje: 19.V.2018.