Društveni individualac
Biti individualan danas je najzastupljeniji način razmišljanja. Imati hrabrosti pomjerati granice, rušiti stereotipe, biti svoj u svemu, ne dopustiti da te društvo određuje, formira, ograničava. Biti individualac znači smjeti dekonstruirati (razgraditi) sve što želite ako vam to smeta zbog vašeg osobnog individualnog cilja, želje, zadovoljstva ili čega kod hoćete.
Smeta vam obitelj kao zastarjela društvena arheološka iskopina, dekonstruirajte je - recite da vama ne treba da vas ni otac, ni majka, ni brat, ni sestra ne smiju spriječavati u vašem samoostvarenju. Smeta vam brak između jednog muškarca i jedne žene - dekonstruirajte ga, zar da vam komad papira i zastarjele društvene norme određuje koga ćete voljeti, tko će biti vaša životna ljubav. Smeta vam političko uređenje zemlje u kojoj živite, jer morate ispunjavati neke društvene zakone koji vas obvezuju na plaćanje poreza, taksi i računa - dekonstruirajte takvo uređenje, zar da vam netko određuje što morate, a što ne morate platiti. Zašto biste se vi ispričavali bilo kome?
Smeta vam religija u vašem uspinjanju u visine i samoostvarenju vaše individualnosti - dekonstruirajte je, zar da vam čudno obučeni muškarci i žene koji nešto vračaju i mantraju kao da zazivaju kišu određuju tko ste vi i kome trebate vjerovati i koga se trebate bojati. Smeta vam društveni moral, norme kojih se svi drugi u vašem društvu drže kao pijani plota bez obzira je li vjeruju ili ne vjeruju - dekonstrurirajte ga, zar da vam netko određuje koja su vaša zadovoljstva dobra, a koja su zla. Zašto biste se vi ispričavali bilo kome?
Smetaju vam žene koje se stalno lijepo oblače, uređuju i lijepo izgledaju - dekonsturirajte ih, zar da vam žene određuju jeste li vi ili niste žena, vi ćete biti ono što vi želite biti, a ne ono što većina žena misli. Smetaju vam muškarci koji govore da je biti otac prekrasno iskustvo, da je imati obitelj ženu i djecu nešto što je u isto vrijeme najljepše i najteže - dekonstruirajte ih, zar da vam muškarci određuju jeste li vi ili niste muškarac, vi ćete izabrati što želite biti. Zašto biste se vi ispričavali bilo kome?
Smetaju vam borci protiv pobačaja, ta dosadna skupina srednjovjekovnih mozgova - dekonstruirajte ih, molim vas lijepo tko će vama odrediti kad život počinje, a kad završava, vi ćete to odrediti. Smeta vam na kraju cijela stvarnost koja vas okružuje sve te društvene norme - dekonstrurirajte je, do kraja nitko vama neće određivati što je stvarnost i što su norme, vi ćete odrediti i izabrati što je žena, muškarac, život, norma, moral, vi ste društveni individualac, i ne želite da vas se klasificira, selektira, stavlja u bilo kakve kalupe. Vi imate pravo, snagu i odvažnost biti ono što želite biti, živo vas briga za bilo kakve norme i pravila i nikome ne dugujujete ispriku za sve što se ikada javno rekli ili napisali.
Kršćanski individualac
Ne smeta vam obitelj kao zajednica muškarca i žene, čak štoviše obiteljski ste čovjek i uživate u obiteljskom životu. Dekonstruirajte društvenog individualca činjenicom da nije lijepo odricati se vlastitih roditelja, braće i sestara, pogotovo ako su vam omogućili da postante to što jeste.
Ne smeta vam brak, čak štoviše uživate u braku sa svojim mužem i svojom ženom i osjećate da brak ima zaista veliku i uzvišenu svrhu kroz davanje novog života. Dekonstruirajte društvenog individualca zbog njegovog stava, jer su njegovi roditelji bili u braku svojevremeno i njega dobili kao plod bračne ljubavi. Ako nije lijep kao vi ili vaša supruga, pa si ne može naći muža ili ženu, ni slučajno se nemojte ispričavati zbog toga, nemojte ga vrijeđati javnim sažalijevanjem, ali ni slučajno da se javno ispričate, jer nije lijep ili zgodan kao vi. Neka mu se priroda ispriča.
Smatrate da je političko uređenje zemlje prikladno iako uvijek može biti bolje, prihvaćate zakone svoje zemlje, jer su potrebni za normalno odvijanje društvenog života, sigurnosti, ekonomije. Dekonstruirajte društvenog individualca što mu ne smeta uzimati novac i plaću i zdravstveno i socijalno od te iste države. I nemojte mu se ispričivati zbog toga što uzima državni novac, liječi se i uzima socijalno. Kao kršćanski individualac vi ste onaj koji plaćate za njega i porez i prirez i takse. Neka mu se država ispriča.
Kršćanski ste individualac, religiozan, nastojite živjeti svoju vjeru, nastojite biti aktivni i praktični, trudite se učiniti nešto dobra u župi u kojoj živite. Dekonstrurirajte društvenog individualca, jer mu ne smeta sjesti na prva mjesta tijekom bilo kojeg religioznog javnog čina, obreda i manifestacije. I nemojte ga vrijeđati kasnije na svečanom ručku nakon mise, ali nemojte mu se ispričavati što je samostalno bez pitanja sjeo u prvu klupu bez da je ikoga pitao. Možda čovjek ima drugačiji osjećaj za kulturno ophođenje. Neka mu se kultura i bonton ispričaju.
Poštujete moralne norme kako svoje religije to jest kršćanstva, tako i drugih religija, društva i smatrate da su potrebne, jer usmjeravaju vaše djelovanje prema dobru kako vas i vaše obitelji tako i cijelog društva, smatrate da je moralni zahtjev izbjegavati zlo, a činiti dobro tepoštujete i vjerujete u Deset Božjih zapovijedi, Isusove zapovijedi ljubavi.
Dekonstruirajte društvenog individualca jer od vas traži da ga ljubite, poštujete i da mu se ispričavate, iako ne vidite razloga zašto biste to činili prema nekome tko s druge strane te iste norme prezire, odbacuje i naziva srednjovjekovnim inkivizitorskim zapovijedima i seoskim folklorom koji je karakterističan za ruralne i tradicionalne sredine. I nemojte se ispričavati, jer smatrate da čovjeka treba poštivati, ljubiti i činiti mu dobro. Možda se smijete ponekad ispričati kad vam to ne ide od ruke, ali budite štedljivi sa isprikama, niste krivi za sve. Neka mu se prirodni moral i Božanski zakonodavac ispričaju.
Poštujete i cijenite žene, vjerujete kao kršćanski individualac da ih je Bog stvorio jednake vama, čak štoviše s jednom od njih imate obitelj i djecu, lijepo vam je s njom, niste ni znali njezinu važnost i ulogu dok niste vidjeli što i za nju,, a i za vas kao oca ili muža, znači ona kao majka i supruga. Dekonstrurirajte društvenog individualca, jer mu ne smeta vrijeđati, prezirati i mrziti žene jer jednostavno nije zgodan kao vi i nijedna žena ga ne smatra dovoljno privlačnim da bi se udala za njega. U obrnutom slučaju ako ste žena kršćanka, učinite isto. I molimo vas nemojte se ovaj put ispričati što tako mislite, niste vi kriv il kriva što ste opet od nekoga ljepši, zgodniji, volite svoga muža, suprugu i djecu i sretni ste i zadovoljni svojim obiteljskim životom. Neka mu se priroda opet ispriča ako nije bilo dovoljno prvi put.
Poštujete ljudski život od začeća do prirodne smrti, gledate svoju malu bebu te nježne ručice, radoznale oči, to malo sitno i nježno tijelo. Ne možete vjerovati da je Bog dopustio vama da sudjelujete u stvaranju preko prenošenja i davanja novog života. Razmišljate dok gledate svoga malog anđela to čudo nad čudima što možete sve učiniti i postići kada bude odrastao ili odrastala. Dekonstruirajte društvenog individualca činjenicom da je društveni individualac samo zato jer je nekad i on bio ništa drugo nego mala beba, bespomoćno dijete i jer su njegovi roditelji Bogu rekli DA kad mu je mama ostala trudna i rekla svome mužu o tome. Da je bilo po njegovom naravno ne bi ni postojao. Nemojte se ispričavati kad mu to kažete, valjda je dovoljno sposoban shvatiti da je se rodio zato, jer nije pobačen. Neka mu se opet priroda, a i život ispričaju.
Kršćanin i kršćanski individualac
S druge strane, kršćanin se danas non-stop za nešto i zbog nečega ispričava. Kršćanin se ispričava za lošu ekonomsku situaciju u zemlji, za niske plaće i visoke račune. Kršćanin se ispričava za ratove, ubojstva, čak se počeo ispričavati i za ubojstva samih kršćana po svijetu. Kršćanin se ispričava, jer nema mira u svijetu, jer su mirovine male, jer nema vode u zgradi, jer je grijanje preskupo zimi, jer međureligijski dijalog ne ide uvijek kako treba. Bilo koja situacija, prilika, nastup, manifestacija kršćanin se odmah prije nego kaže bilo što, ispriča. Naravno, kršćanin se danas ispričava i zato, jer je kršćanin.
S druge strane kršćanski individualac se također zna ispričati kad pogriješi. Jedina razlika između kršćanina i kršćanskog individualca jest što se kršćanski individualac nema potrebe ispričavati zato što je kršćanin, i tek onda kada pogriješi i kada ga drugi ozbiljno upozore na to pod uvjetom da su također prvo kršćanski individualci, a ne isključivo i samo društveni individualci. Kršćanski individualac se ne ispričava unaprijed pogotovo se ne ispričava unaprijed društvenom individualcu za ono što će javno reći i napisati o braku, obitelji, životu, moralu.
Kada javno nastupa kršćanski individualac pobačaj naziva ubojstvom nerođenog djeteta, ubojstvo kršćana po svijetu zločinom, loše političko uređenje zemlje korupcijom, jednoumljem i ideologijom, ženu i muškarca smatra različitima, a ne identičnima, djecu smatra darom, a ne tvorničkim proizvodom, društvenog individualca smatra zabavnim, ali ga ne shvaća ozbiljno, niti mu se da s njim ozbiljno raspravljati, niti vidi zašto mu je društveni individualac potreban za miran kršćanski život, ali ga kao kršćanskog individualca zanima postojanje jednog takvog neobičnog čovjeka kao što je društveni individualac, koji u isto vrijeme dekonstruira samog sebe i sve oko sebe, ali nekim čudom i dalje nastavlja postojati kao čovjek i to kao stvarni čovjek.
Kršćanski individualac nije dao ni pismenu ni usmenu dozvolu kršćaninu da se ispriča za sve ono što on kaže, izrekne i napiše, a kršćanin će se naravno uglavnom bez dozvole i pitanja uvijek ispričati za sve što je kršćanski individualac javno rekao ili napisao bez obzira što isprika nije potrebna. Kršćanski individualac će se ispričati kad ga upozore da je pogriješio, ali svoja predavanja, nastupe i govore nikada ne počinje sa: Hm... ovaj... ispričavam se, ja sam kršćanski individualac.
Umjesto zaključka
Kršćanin se danas apsolutno ispričava gdje god se pojavi. Dok se društveni individualac smatra nadčovjekom koji nikome nije dužan ispriku, dotle se kršćanin ne smatra čovjekom i po njemu svi i svatko imaju pravo udarati koliko hoće, kad hoće i dokle hoće. Društveni individualac se ne boji javno ismijavati kršćanina, jer zna da jedina stvar koju će ovaj učiniti i reći jest da se ispričava što ga društveni individualac ismijava, vrijeđa i obezvrijeđuje.
S druge strane kršćanski individualac nema potrebu svaki put za isprikom bilo kome, i nervira ga često kad se kršćanin hoće u njegovo ime ispričati za ono što je javno rekao i napisao kad za tim stvarno nema potrebe. Jednostavno, kršćanski individualac se ne boji javno kritizirati društvenog individualca, a dok se u društvenom individualcu ne probudi barem svijest (za savjest ostaje vidjeti) da se i on mora ispričati kršćanskom individualcu, bilo bi lijepo i da se kršćanin prestane non-stop ispričavati i podrži kršćanskog individualca u njegovom zahtjevu da mu društveni individualac duguje ispriku i da nema što s njim ozbiljno razgovarati dok se ovaj barem jedan put - ako ne smije javno da ne prekrši ne daj Bože kakvu društveno nametnutu normu - onda barem privatno ispriča.
Dok se to ne dogodi neka i kršćanin sačeka sa svojom isprikom, a ne da svaki put svoj nastup, govor, izlaganje, predavanje, propovijed počinje s neugodom, kašljanjem rastežući kragnu od pritiska i muke, jer prva rečenica obvezno počinje sa: Hm... ovaj... ispričavam se, ja sam kršćanin.
P.S. Kratka poruka kršćaninu:
Dragi kršćanine, prestani se više non-stop ispričavati u moje ime. Znam se sam ispričati kad pogriješim. I molim te, ubuduće se u moje ime ne ispričavaj društvenom individualcu dok se i on ne ispriča meni. Ako to učiniš javno, nisi korektan prema meni. Ako to učiniš privatno. nemoj me obavjestiti o tome, ne zanima me, jer jedina norma koju sam spreman prekšiti jest tvoje stalno i konstatno ispričavanje svima i svakome bez moje usmene i pismene dozvole i bez dogovora sa mnom.
Hvala unaprijed.
Kršćanski individualac.
U Sarajevu, 20. lipnja 2017. godine