Nalazite se ovdje: NaslovnicaFilozofijaOpcenitoPISMO PRIJATELJU

PISMO PRIJATELJU

Jarane moj, život nas je spojio na jako ludi način. Danas, četrnaest godina kasnije, na različitim stranama – kako geografski, tako i kulturološki, sa potpuno različitim svakodnevnicama. Ali, još uvijek na istom balkanskom poluotoku…

Sad, gledano iz ove perspektive, stariji smo oboje, neki kažu kako to ujedno znači i mudriji… A iskreno – tko će ga znat' je li to tako doista… Znam samo kako nas s godinama počinje i zdravlje polako izdavati. Ali, ono što znam – ne predajemo se tek tako lako, nastojimo i dalje da nam bude bolje, pokušavamo gledati život s vedrije strane.

Znaš, često se sjetim svih onih kava u Sarajevu i filozofsko-psihologijskih rasprava koje su znale potrajati satima… Ok, istina je kako si najčešće teško dolazio od mene do riječi, ali… Tako sam dobila i nadimak, ne?

Sad su kod mene odavno neke druge stvari zamijenile te rasprave, neki novi ljudi i nove obaveze… A kod tebe? Iskreno, pišući ovaj tekst, shvatih kako zapravo ni ne znam kakva ti je danas svakodnevnica…

Letter Izvor (Photo): 123rf.com

Ipak, unatoč svemu, ostao je još jedan hobi koji nas i dalje spaja – pisanje. I ostalo je i dalje prijateljstvo. Znaš kako su nam znali stariji govoriti, pogotovo tvoj otac i moja mama – ako imaš doista pravog prijatelja, kilometri i daljine to ne mogu promijeniti… Da, život nas može odvesti na različite strane, ali… kako kažu u Bosni – pravi prijatelj je poput brata, to ostaje…

I da – još uvijek se od srca nasmijem na moderne rasprave tipa je li moguće muško-žensko prijateljstvo… Oni koji se to pitaju nisu imali pravog prijatelja/prijateljicu koji im je bio/bila bukvalno poput brata/sestre. Zato i gledaju u čudu i uvijek isto pitanje razvlače na XY teza i mali milion načina… A šta ću im, oni su na gubitku, a ne ljudi poput nas koji već jako dugo znaju potvrdni odgovor na to pitanje. Šteta, jer vrlo vjerojatno su zakinuti za neko jako dobro prijateljstvo…

Tko zna – možda nekad i dođem u Bosnu ponovno, barem na par dana… Da, u tom slučaju definitivno planiram navratiti i u Sarajevo. I da, već unaprijed se radujem kavi na kojoj ćemo ponovno nastaviti s našim blesavim raspravama, tamo gdje smo prije četrnaest godina stali… Hoće li to biti za godinu, dvije, tri ili pak više – tko zna? Ali znam gdje smo stali u raspravi (na temi neurofilozofije) onog dana kada sam ušla u autobus koji me odvezao u bolji život… I hvala ti na podršci i ohrabrenju kod moje odluke oko odlaska. A dok ne dođem, ostaje nam i dalje da iz života izvlačimo najbolje što možemo, pokušavajući gledati život s vedrije strane, čak i onda kada apsolutno ništa ne izgleda vedro… Ne brini, uvijek smo bili maheri u tome.

20.11.2017.

Crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 287 gostiju i nema članova online

Idi na vrh