Ovdje želimo ponešto reći o jednom relativno novom „-izmu“ – slaktivizmu. Slaktivizam (engl. Slacktivism) je složenica sastavljena od engleskih riječi „slacker“ (lijeni, neradnički) i „activism“ (aktivizam). Već po ovome primjećujemo da se radi o poprilično pejorativnom pojmu koji naznačuje stanovite „feel good“ mjere i akcije na internetu, a osobito na društvenim mrežama.
Slaktivizam podrazumijeva „lajkanje“, „dijeljenje“ i „tvitanje“ određenih -mahom- društveno osjetljivih sadržaja, također potpisivanje online peticija i slično, a sve s ciljem podizanja društvene svijesti oko nekih važnih i kako rekosmo osjetljivih stvari koje se procjenjuju kao izuzetno važne i značajne. Čemu onda sav taj pejorativni prizvuk ukoliko cijela stvar ima očito i svoje dobre strane? Pa neki tvrdokorni aktivisti u slaktivizmu vide prvenstveno pokušaj smirivanja vlastite savjesti zbog izostanka jednog stvarnog i zahtjevnijeg aktivizma. Ono, u stilu, „šejr'o“ sam na Facebook-u tekst o sirotoj obitelji koju bankarske gulikože žele istjerati na ulicu, i sad sam miran i zadovoljan jer sam učinio nešto plemenito i smiono za tu obitelj. Tvrdokorni društveni aktivisti ovo naprosto vide kao samozavaravanje i beskorisno dangubljenje na kompjuteru. Oni bi bili sretniji kad bi se „slaktivisti“ odvažili te izašli na ulicu u zaštitu obespravljenih, pa makar pri tome dobili i koji udarac pendrekom po leđima ili se barem malo inhalirali suzavcem… Što se može, za pravdu i istinu je oduvijek valjalo trpjeti i podnositi žrtve. Zato se općenito na „slaktiviste“ gleda kao na dobrohotne ljude, ali koji jednostavno nisu dovoljno posvećeni društvenim promjenama.
Naravno, postoje i drugačija mišljenja koja nastoje opravdati slaktivizam. Ovdje se pokušava istači kako „slaktivisti“ ipak pozitivno utječu na društvenu informiranost i podizanje svijesti oko nekih osjetljivih pitanja. Čak što više, po ovome bi slaktivizam bio istinska mjera društvenog aktivizma, jer svi znamo da je onaj tradicionalni i tvrdokorni aktivizam nerijetko sklon skončati u nasilju. Npr., moglo se to dobro vidjeti upravo nedavno tijekom anti-„G20“ demonstracija u njemačkom Hamburgu. Mislim kako bi smo se svi mogli usuglasiti oko toga kako bi se onoj „G“ dvadesetorici itekako puno toga moralo reći. Međutim, malo će tko normalan na kraju nastojati opravdati svu onu suludu paljevinu javne i privatne imovine od strane radikalnih ljevičarskih aktivista koju -usput rečeno- neće plaćati političari iz svojih džepova, nego opet normalni prosječni poreski obveznici. Zato će neki i reći da je blagi „slaktivni“ aktivizam zapravo istinski aktivizam.
Link na temu: https://en.wikipedia.org/wiki/Slacktivism
Ilustracija: Slaktivist u elementu. Izvor: http://upliftconnect.com/gandhi-use-social-media/
Ali…
Premda -kako rekosmo- itekako može biti opravdan i koristan, slaktivizam se u svakodnevnici susreće s jednim nemalim problemom koji na cijelu stvar baca sjenu sumnje.
Naime, već smo nedavno pisali o tomu kako 90% internetskih korisnika uopće ne razumije načine funkcioniranja interneta. Ovdje se nećemo baviti svim aspektima naznačene problematike, ali ćemo se zadržati malo na ekonomskim aspektima rada na internetu. Na internetu se itekako može dobro zaraditi. Mnogi ljudi i firme su tu uspjeli stvoriti ogromno bogatstvo. Ok, tu se počesto radi o poslovima koji nadilaze sam web. Npr., mnoge firme proizvode svoje proizvode na manje-više tradicionalan način, ali se internetom služe u svrhu oglašavanja i prodaje tih proizvoda. Zadržat ćemo se na samom oglašavanju… Tko može reklamirati nečiji proizvod na internetu? Pa može bilo tko, pod uvjetom da ima svoju web stranicu. To možemo raditi i mi na poptheo.ba premda još ne radimo. Znate već one oglase koji vam iskaču sa strane ili odozgor dok posjećujete neku web stranicu? Ima raznih varijanti, diskretnih i manje diskretnih. Naravno, oglašivači su spremni platiti više ukoliko dopuštate na svojoj stranici one napadne dosadne oglase od kojih počesto ne možete ni pročitati ono što ste naumili. Međutim, koliko će te zaraditi od oglašavanja na svojoj web stranici to u konačnici ponajviše ovisi od posjećenosti iste. A sad opet, u današnje vrijeme posjećenost uopće nije lako podići, jer postoji jako puno web stranica i konkurencija je samim tim ogromna. Tako dolazimo do „lajkova“ i „hitova“ i njihove odlučujuće važnosti u internetskom poslovanju. U svijetu internetskih statistika oni su svjedoci posjećenosti vaše stranici, te što ih bude više, time vam se otvara i mogućnost veće zarade od oglašavanja. I tako dolazimo do suštine problema: neke „gazde“ web stranica su toliko gladni hitova i lajkova da jednostavno ne prežu ni pred čim kako bi ih se domogli. Senzacionalizam teške kategorije, lažne vijesti, podizanje opće panike, poigravanje s ljudskom dobrohotnošću i altruizmom, i što sve ne… Sve s ciljem podizanja posjećenosti, odnosno, s ciljem podizanja broja hitova i lajkova. Npr., slika bolesnog djeteta i dolje natpis kako će roditelji tog djeteta dobivati Cent za svaki „lajk“ ispod slike. Pravi mamac za dobrohotne, ali naivne „slaktiviste“, jer bit će na kraju cent po lajku, ali vlasniku stranice, a kako će on s tim novcima na kraju postupiti, svakako nije dužan polagati račune pred svojim čitateljima.
Stoga bi svaki „slaktivist“ itekako trebao biti svjestan te današnje sveopće pomame za „lajkovima“ i „hitovima“. Mnoge stvari koje oni velikodušno podržavaju na internetu su samo tu da netko dobro zaradi. Naravno, ponekad se tu radi i o političkim i ideološkim manipulacijama. Ti misliš da dijeliš istinu, a zapravo si postao slugom nečijih zlonamjernih laži.
„Cum grano salis“
Zato na kraju što reći nego onu staru latinsku „Cum grano salis“ – sa zrncem soli, tj. mudrosti. Ne uzimati sve zdravo za gotovo, provjeriti stvar na koju smo se „nakačili“. Već smo o tome pisali… ukoliko neku stvar na internetu ne potvrđuju još barem tri druga relevantna izvora, onda ta stvar najvjerojatnije nije točna ili istinita.
U Sarajevu, 18. 7. 2017. godine