beef2f74a7a5039666593941069905fa 

Internet portal za teme iz popularne teologije, filozofije, psihologije ostala društvena zbivanja i znanosti

 

Nalazite se ovdje: NaslovnicaOpcenitoŽivot istinski

poptheo.ba

Život istinski

„Kada si se rodio, svi su se smijali, ti si plakao. Živi tako da kad odeš, svi plaču, a ti se smiješ.“

Sve velike svjetske religije govore o životu nakon smrti. Kod nekih je to raj/pakao/čistilište, kod drugih reinkarnacija ili nešto treće. Ne umanjujući važnost pitanja „ima li života nakon smrti“ želimo naglasiti i ono drugo prevažno pitanje: „Ima li života prije smrti“?

 

Pitanja bez odgovora...

Jučer smo bili, sutra ćemo tek biti, samo danas uistinu jesmo! Naime, istina je kako je naše bivstvovanje temeljeno na sadašnjosti. Ali, također je istina da se nitko nije vratio iz mrtvih kako bi nam rekao je li nas što čeka kasnije... Što će na kraju biti, to spada u domenu osobnih uvjerenja, odnosno, vjere.

Mnogo je onih koji na zalasku života kažu „da sam barem učinio ovo, bio bolji prema drugima, više proputovao, provodio više vremena s obitelji“, itd. Mora li to sve biti tako? Moramo li tek na koncu života uvidjeti naše pogreške bez ikakve mogućnosti da ih tada promijenimo, jer je to već tad odavno izgubljeno vrijeme... Zašto ne može drugačije? Može li?

Odgovore na gore postavljena pitanja nemam. Postavljam ih i sama svakodnevno...

 

Vrijeme ne možemo vratiti

Utrka za novcima kojih većini kronično nedostaje, utrka s vremenom kojeg također kronično nema, utrka s ovim, onim... i tako iz dana u dan. Da, sve dok se jedno jutro ne probudimo i shvatimo da su naši maleni već odavno veliki, a naši roditelji postali starci koji trebaju našu pomoć. I nije nam jasno apsolutno ništa – kad i gdje je nestalo vrijeme? Kad su mladi odrasli, a naši roditelji postali jako stari? Gdje je pobjeglo svo to vrijeme? I zašto i kako se dogodilo da nismo bili dio toga? Ček malo, tko nam je uzeo svo to vrijeme, gdje smo mi bili tada? Odgovor – život nam je „uzeo“ to vrijeme koje bespoštedno curi. Vrijeme koje sada više ne možemo vratiti, propušteno ne možemo nadoknaditi. I nakon svega toga – ostaje tuga i praznina...

Two hearts in the sky

Život je prekratak

Upravo dok ovo pišem, moj maleni se igra s legićima, na žalost taj dio sam propustila. Ali, ne želim propustiti i igru u parku, na dječjem igralištu. Jer... Vrijeme bespoštedno curi, a ja ne želim propustiti njegov zvonki smijeh, sretne oči i sva nova postignuća i prijateljstva i novootkrivene svjetove. Ima li života kasnije ili ne – tko zna? To ćemo valjda nekad saznati kad ta budućnost postane naša sadašnjost. A do tada – život je prekratak za „mozganje“ uz laptop, tu su dragi ljudi koji čekaju da završim s ovim tekstom i pridružim im se u smijehu, zabavi i igri. Jer – jednom se živi, a ako se već živi, onda neka to bude „punim plućima“. Ne želim da se na zalasku života kajem zašto nisam učinila ovo/ono, bila tu/ondje, itd... Živim sada, „punim plućima“, s ljudima koje volim i koji mene vole. A što li će biti nakon smrti – tko to zna, to ćemo valjda saznati kad dođe vrijeme. Ipak ima sada mnogo važnijih stvari od toga. Ali, za svaki slučaj, držim se one uzrečice: „Kada si se rodio, svi su se smijali, ti si plakao. Živi tako da kad odeš, svi plaču, a ti se smiješ.“

4.7.2017.

Crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 255 gostiju i nema članova online

Idi na vrh