Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemePorodica i obiteljOpcenitoZablude naše svakidašnje: o propuhu i (ne)sigurnosti u prometu…

Zablude naše svakidašnje: o propuhu i (ne)sigurnosti u prometu…

Ovaj put ćemo govoriti o naizgled sasvim dvije nespojive stvari – o sigurnoj vožnji  i -  PROPUHU, tom mitskom podmuklom ubojici s balkanskog poluotoka. Iako na prvu - sasvim dvije nespojive stvari, na drugu su već itekako spojive... Jer izuzetno dobro dočaravaju zablude naše svakodnevne...

Ne želim slona u autu!

OK, spremni, vrijeme je da krenemo autom do prvom shopping centra, jer malcu treba svašta nešto kupiti. Maleni uredno vezan u svojoj auto-sjedalici, vrijeme je za njegovu baku koja je sjela pored njega da se veže. Eee – tu počinju problemi... Da mi je netko rekao kako postoji toliko mnogo načina neispravnog vezanja pojasa u autu ili izbjegavanje istog, ne bih mu vjerovala - najiskrenije. Sve do danas. Danas sam povjerovala, dok sam vlastitim očima gledala cijeli rašomon… I da me pogrešno ne shvatite – ovdje se ne radi o neznanju, nego o čistom ignoriranju činjenice kako ispravno vezanje u autu spašava živote te kako se sve, uključujući i svakodnevnu torbu treba osigurati, kako u slučaju prometne nesreće ne bi postala projektil u autu koji bi ozlijedio suputnike. Dvogodišnjak bez pol riječi odavno već uredno svezan u svojoj auto-sjedalici, sjedi i zbunjeno gleda baku koja izvodi stotinu čudesa kako se ne bi slučajno vezala... Ma divno; na kraju mi je doista bilo dosta svega, samo sam odrješito rekla: „torba ide u prtljažnik, a ti se izvoli vezati ili ne ideš s nama – biraj!“ Ok, zavezat će se... Nisam još počela ni zahvaljivati u sebi – nastaje novi problem... Ne, vezat će se ona kako želi (pogrešno na xy načina), a ne kako treba... Već lagano zazivam sve anđele i svece upomoć ne bih li ju nekako urazumila... Ništa ni od toga... Uporna je u svojoj tvrdnji kako su pojasevi nepotrebni, a pogotovo stavljanje stvari u prtljažnik i osiguravanje istih... Uzalud objašnjavati kako u slučaju prometne nezgode čovjek od 80kg postaje pravi projektil koji, iako sada teži 80 kg, u slučaju sudara pri brzini od samo 50 kilometara na sat, teži više od tone, te koji vrlo lako može ozlijediti i sebe i sve oko sebe. Odgovor glasi: „Ajd' ti samo crnjakaš nešto i izmišljaš...“ Bože, daj mi snage...

Nakon pola sata nagovaranja i predavanja i općeg rašomona na parkingu, doista mi je bilo dosta svega. Mama mi je, poštujem ju i cijenim jako. Ali, kompromise oko sigurnosti u vožnji ne radim. Epilog je bio: „Ako ćeš ići s nama ulazi odmah u auto, ja te vežem kako spada i da nisi micala pojas jer ja ne želim u slučaju prometne „slona“ u autu!!!“ Napokon sjeda, vežem ju kak' spada, svi ostali već odavno vezani i čekaju da ovaj cirkus završi i da krenemo. Vežem i sebe, napokon krećemo...

Propuh

Ilustracija: Vječita borba s propuhom i srdžba koju on izaziva...

Izvor: https://skrivenaistina.wordpress.com/2016/03/31/opasnosti-propuha-i-duznicko-ropstvo/propuh/

„Nevidljivi i tihi ubojica“!?

Krenuli, spustili prednje prozore na minut samo da se promijeni zrak u autu (na +28 C). Nije prošlo ni pet sekundi od spuštanja prozora – čuje se galama sa zadnjeg sjedala (ne, nije maleni): „Zaaatvaaaraaaj prozoreee PROPUUUUH JEEE!!!“ Ostao je moj zbunjeni blago-teleći pogled i mnogo upitnika iznad glave... Normalno objasnim samo neka pričeka koji minut da se 'izlufta' auto i podižemo prozore natrag... „Ne, to je PROPUH, on udara u glavu, od njega glava strada i sve živo!!!“ (sjetite se opet onog zbunjenog pogleda)... OK, uslijedilo je opisivanje tog čuvenog i strašnog propuha (za koji valjda nitko osim nas s Balkana nikad čuo nije da je toliko opasan) i svih njegovih 'nemjerljivih opasnih i strašnih' posljedica... I ne, nisam ni pokušavala pojasnit kako je to poput nekog izmišljenog lika koji je 'nevidljivi i tihi ubojica' samo kod nas... Znam da je ta 'bitka' unaprijed izgubljena... Sreća da se zrak u autu izmijenio, podignemo prozore i vozi dalje, inače bi predavanje i galama oko čuvenog propuha i dalje trajala…

Ipak, prerano sam se razveselila kako je cijelom rašomonu kraj – narednih dva sata sam dobila predavanje o 'tom strašnom propuhu'... Dođe mi nekad da ju pošaljem u Švedsku na tjedan dana, pa da tamo nauči i o sigurnosti u vožnji, ali i o mitu zvanom 'propuh'. Na žalost – ništa od toga...

Logika?

Gdje je u svemu tome logika? To se i ja nerijetko pitam. Nešto što je dokazano kako spašava živote – odbijaš. Drugo, što je u rangu mita – tebi je iznad zakona, iznad svega i slijepo se toga pridržavaš? Odgovor je – logike tu apsolutno nikakve nema... Jedino što postoji jesu zablude naše svakodnevne, a u tu grupu itekako spadaju i ova dva današnja primjera... Hoće li ljudi (i ako će!) ikad odustati od takvih razmišljanja, zabluda ili nazovite to kako god hoćete? Nisam sigurna. Za dobro svakoga od nas nadam se da hoće i to što prije, ali se svejedno bojim… Kako bi ono stari grešnik Nietzsche rekao: „Ništa ne može razuvjeriti narod od onoga u što on vjeruje bez razloga“!

18. 7. 2017. godine

Crucix

 

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 439 gostiju i nema članova online

Idi na vrh