Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemePorodica i obiteljOpcenitoO domu

O domu

Ponekad treba otići kako bi iskreno uzljubili svoje korijene …

Za čovjeka koji se za života seli po nekoliko desetaka puta zbog različitih razloga, ideja doma polako izgubi svoje značenje i izblijedi. Dom više nije konkretno nešto omeđeno prostorom u kojem se rodio ili barem djelimično odrastao, nego postaje nejasna ideja, nešto što čovjek ne može konkretno definirati gdje ili gdje se nalazilo nešto što je zvao domom. Danas ideju doma čovjek proširuje na puno veći prostor ne postavljajući granice svome domu. Tako dom prvo prerasta mjesto, zatim prerasta grad, pa državu, pa onda kontinent, sve dok se tako na kraju ne dođe do svijeta kao čovjekovog doma.  Ugodno je misliti o svijetu kao vlastitom domu. Tu ugodu pokazuju putovanja i turisti po cijelom svijetu željni novih spoznaja, znanja i iskustava.

I sam čovjek razumijevajući svijet kao svoj dom sve više sebe vidi kao svjetskog putnika i kozmopolitskog stanovnika svijeta. Na taj način čovjek se kao i dom polako pretvara u difuznu i nejasnu sliku. Tko sam ja kao putnik, kao turist, jesam li u isto vrijeme Talijan u Rimu, Španjolac u Madridu, Peruanac u Limi? Na taj način čovjek povremeno uspijeva biti na jedan neobičan način neka vrsta univerzalnog čovjeka, neka vrsta idealnog putnika i stanovnika koji se svugdje osjeća kao u vlastitom domu.

Univerzalni dom

Svijet kao univerzalni dom ima svoje prednosti, čari i ljepote. Njegova ponuda je obilna, nikada dosadna, uvijek je nova i nepoznata. Danas uživamo i najradije želimo biti univerzalni ljudi koji posjeduju univerzalni dom. Čovjek se nastoji na određeni način rasplinuti, pretočiti u univerzalnog čovjeka putujući kroz svoj univerzalni dom, sabirući pomalo od svakog jezika, kulture, arhitekture, prirodnih ljepota u riznicu svoga iskustva. Može li se dogoditi da predugo putovanje ili dugotrajan prolazak kroz univerzalni dom, kroz svijet čovjeka pretvori u univerzalnog putnika, u univerzalnog čovjeka bez doma? Možda može ovisi o dužini putovanja, ili ne može bez obzira koliko putovanje trajalo?

Home sweet home

Konkretni dom

Početak našeg života dogodio se u konkretnom domu, kući, stanu, obitelji. Početak života pa i odrastanje (ukoliko nije bilo prekinuto nekim događajima kao što je rat) bilo je konkretno, s tim ocem i s tom majkom, braćom i sestrama, rodbinom. Ne samo da je dom bio konkretan u ljudskom smislu, on je bio konkretan i u smislu stvari, mirisa, boja, okusa. Svatko se može prisjetiti ako je bio dovoljno odrastao svog konkretnog doma, konkretnih lica, stvari, namještaja, zidova. Samo je privid da je konkretni dom monoton, dosadan, prazan. Samo je privid kako rodna kuća, stan, ili grad, ili zemlja nisu više lijepi ili su postali i suviše obični. To je privid jer svi povremeno dok putujemo svijetom kao univerzalni ljudi svojim univerzalnim domom, povremeno bilo često ili rijetko, bilo tajno ili javno posežemo za uspomenama naših konkretnih domova, starim fotografijama, polomljenim stvarima. Ne samo da ih gledamo s ljubavlju i nostalgijom, nego ih često dodirujemo pokušavajući oživjeti neki okus ili miris konkretnog doma, i držimo ih na zidovima naših novih domova kao relikvije koje nas podsjećaju na to da smo još uvijek unatoč tome što nam je svijet univerzalni dom, konkretni ljudi, s konkretnim osobnim povijestima, obiteljima, stvarima i ljudima. Čovjekova povremena nostalgija za konkretnim domom kojega možda više nema, njegova radost kad barem kratko navrati i posjeti svoj konkretni dom, iako je već dugo izvan njega, uvijek ga nekako podsjećaju na njegovu prije svega konkretnu ljudskost, na ono što on konkretno jest, osoba s imenom i prezimenom, poviješću i precima. Dom u kojem je čovjek odrastao je čuvar njegove ljudskosti, konkretnosti i konačnosti. U domu u kojem odraste čovjek susreće vlastitu ljudskost i konkretnost  u ljudima koji su ga rodili, odgojili, s njim odrasli, ljudima kojima može dodirnuti ruke, lice, kosu, tijelo. U domu u kojem odraste čovjek susreće i svoju konačnost svjestan da onih koje je do jučer dodirivao u tijelu više nema.

Čovjek treba i potreban mu je univerzalni dom jer time sebe oplemenjuje i obogaćuje samog sebe, kao i svoje znanje o drugom čovjeku. I ne treba se bojati da će se rasplinuti u univerzalnog čovjeka bez doma, jer prije ili kasnije, danas , sutra, ili za nekoliko godina, povremeno, često, ili trajno povratak domu odrastanja, konkretnom domu sazdanom od četiri zida, konkretnih ljudi ili uspomena na njih, njihovih konkretnih lica i dodira, ili stvari, podsjeća ga da ostaje uvijek konkretan, običan i konačan čovjek kojemu je povremeno potrebno da bude univerzalni stanovnik, univerzalnog doma kojega naziva svijetom.

U Sarajevu, 05.05.2017.

O. J.

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 193 gostiju i nema članova online

Idi na vrh