Nalazite se ovdje: NaslovnicaProzaOpcenitoNeke stvari ipak ne treba uzimati „zdravo za gotovo“: Npr. električna energija!

Neke stvari ipak ne treba uzimati „zdravo za gotovo“: Npr. električna energija!

Kroz san čujem iritantni zvuk, polako shvaćam kako je to zvuk alarma na mobitelu koji znači buđenje i ustajanje... Ok, nerado se i nespretno izvlačim iz kreveta, na jedno oko onak', još uvijek u polusnu, vidim brojke na električnom satu – nešto ne štima...

Prvotni „šok“

Dok u mislima jos uvijek „mozgam“ što nije u redu sa satom i gdje su nestale brojke s njega, „odlebdim“ do kuhinje jer – trebam kavu i to što prije, prije nego se maleni probudi. Pristavljena voda za kavu, ok, ali nakon nekog vremena i dalje je – hladna?!? Pokušaj paljena klime i kompjutera, te interneta – također bezuspješan... ?!?

U redu, vjerojatno je osigurač pregorio, niš', nema druge nego na ljestve i zamijeniti ga, ipak će i malenom trebati spremiti doručak... Za svaki slučaj, prije nego krenem penjati se na ljestve (ipak su osigurači na dosta višoj nadmorskoj visini od moje), idem provjerit cijeli stan. Što god pokušam upaliti – nema...

U trenu razbuđena, polako shvaćam – „genije“, nema – struje!?! Nema baby phone-a, nema kave, nema interneta, nema tople vode, nema klime na +30, nema – NIŠTA?!?! Panika i nevjerica u isto vrijeme...

Nema ničega...

Nakon prvotnog šoka, potom panike i nevjerice, ok, idem se malo presabrati i pokušati preko mobitela pristupit internetu do kada neće biti struje – uspijem, „iskopam“ info – narednih 8 sati zbog „xy“ održavanja „xy“ nečega?! E tu su mi već „sve lađe potonule“. OK, za malenog ako ništa drugo već ne mogu, ima dosta voća, kruh, maslaca, pa s tim izgurat nekako dok ponovno struju ne uključe budući da je cijeli kvart ostao bez struje. Pri pokušaju da nazovem Elektru i ljubazno upitam zbog kojeg razloga uredno plaćam račune, a oni po više od 8 sati ostave ljude bez električne energije, polago shvaćam kako je i baterija na mobitelu prazna... A ja ju nemam gdje napunit (fiksni telefon nemam, ne treba mi). Tada shvaćam kompletnu sliku – pa meni je u stanu sve isključivo NA STRUJU... Dakle – ne radi apsolutno ništa?! Da stvar bude gora – i pumpa za toplu vodu u zgradi je – NA STRUJU.... Dakle, nema ni tople vode... Ok, ako je vani +30 i više, naliti ću vodu u lonac, staviti na prozor, pa valjda će se uskoro zagrijati... Rezulat: propao pokušaj neslavno... Drugi pokušaj: idemo pokušati barem napraviti kavu onu iz vrećice, ali ovog puta morat' će biti pokušaj s hladnom vodom... Rezultat: ne preporučujem nikome da isto pokuša...

Light Bulb

                                                                                        Izvor: 123rf.com

Ružan osjećaj

Ništ', onak' sjedneš i skužiš da apsolutno ništa ne možeš osim vratit se natrag u krevet – a opet ni to ne možeš jer je i baby phone – na struju, tako da ni on ne radi pa svako malo (čitaj: svakih 5-10 minuta) provjeravaš dijete je li mirno spava i je li ok... Sve u svemu, taj dan - čudan i nimalo ugodan, dapače ružan osjećaj... osjećaj bespomoćnosti. Nešto što je bilo sasvim pod normalno da imaš, zapravo o čemu uopće nisi ni razmišljao nikad, jer je „pod normalno i sastavni dio života“ – sad odjednom – nema... a sam ne možeš ništa poduzeti da to promijeniš... Jednostavno – bespomoćan si.

Svijet na koji smo naviknuti

Da, ovo je slika jednog „svijeta“ na koji smo naviknuli, koji se uzima „zdravo za gotovo“, jer je „pod normalno“. Da, danas u 2017. godini itekako je normalno da imaš električnu energiju doma. Ali... što u slučaju kvara, ovog, onog...? Shvaćamo li električnu energiju i sve što danas imamo kao neku vrstu „blagodati“ ili pak ne? Imamo li „backup“ za slučaj potrebe? Bilo kako bilo, hvala Alessandru Volti, Nikoli Tesli, André-Marie Ampère-u, Thomasu Edisonu i svim drugim znanstvenicima prije i nakon njih na uspješnom otkrivanju i primjeni električne energije... Namjerno pišem „otkrivanju“ jer magnetizam koji je u samoj suštini svega i od kojega je sve krenulo je postojao oduvijek... Samo je trebalo mnogo pametnih glava da mnogobrojnim otkrićima omoguće nama, ljudima današnjice, ovakav svijet kakav poznajemo i gdje je električna energija nešto što je najnormalniji i uskosastavni dio života svakoga od nas...

Sve čega nema i čega neće biti…

Sve me ovo na kraju podsjeti na ono pitanje Duška Radovića, otprilike: Zašto mi ljudi uvijek primijetimo ono nešto čega nema, a ne ono čega ima? Bez koliko stvari, a naravno i osoba bi još morali ostati da shvatimo da bez njih ne možemo? Valjda u tome i jest onaj koncept „svjesnog“ življenja. Ne radi se tu o nekoj ekstra naprednoj mistici, nego puno jednostavnije, da znamo što imamo, da znamo koliko nam to znači, te koliko bi zbog toga zapravo trebali biti zahvalni.

26. 7. 2017. godine

Crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 277 gostiju i nema članova online

Idi na vrh