Nalazite se ovdje: NaslovnicaPopularna teologijaOpcenito"SMAK SVIJETA" - ZAR OPET?

"SMAK SVIJETA" - ZAR OPET?

Neki čudni ljudi…

Ok, više ni ne pokušavam pobrojati koji je ovo put u posljednjih godinu dana kako „najavljuju smak svijeta“… Dodijali brate i Bogu i narodu više. Samo mi nikako ne ide u glavu – čovječe, kako ne možeš shvatiti da ne znaš ni kad je tvoj posljednji dan, a kamo li kad je kraj svijeta? Definitivno, što se mene tiče – to su neki čudni ljudi, blago rečeno samo željni senzacije.

Zbrka

S druge strane, u čovjeku je oduvijek postojala radoznalost i znatiželja, pa na neki način i čežnja da barem malo „zaviri“ u budućnost. S jedne strane napredni toliko da doista možemo uništiti sami sebe i planet koji zovemo domom, a istovremeno toliko maleni da ne znamo ni što nas sutra čeka… S treće strane tu se sve više i javljaju kojekakve osobe koje, iz samo njima znanih razloga, pokušavaju unijeti konfuziju u one lakovjerne i sami sebe proglasiti nekakvim „prorocima“ i slično… Ima toga još za pobrojati…. Ali, rezultat u konačnici je uvijek isti: zbrka, a ponekad i neka vrsta histerije, barem kod određenog broja ljudi. Doduše, povijest poznaje i periode masovne histerije, paranoje i čega sve ne. Dok to sve traje, ljudi ni ne mogu primijetiti da je nešto pošlo krivo, jer u takvim trenucima je premalo razumnih koji bi mogli ukazati na put i rješenja.

Smak svijeta Izvor(foto): 123rf.com

Ono bitno

Međutim, problem koji nam konstantno promiče jest kako smo doista sami sebi najveći neprijatelji. Naime, dok samo pobrojimo sve ekološke probleme, oružane sukobe, ratove, mogućnosti da sami sebe uništimo, itd… jako brzo i lako se dolazi do istog zaključka: sami sebi smo najveći neprijatelji. Ako još k tomu pridodamo i našu svakodnevnicu, naš mali svijet, svakoga ponaosob i sve probleme koje imamo, ali eto – šutimo, uvjereni kako sami ništa ne možemo promijeniti, unatoč tome što i sami vidimo kako polako sve „ode k vragu“, kako jedva krpamo od prvog do prvog u mjesecu i grcamo u dugovima, uništavamo se porocima i koječemu, opasnost smo na cesti za sebe i druge zbog neoprezne i prebrze vožnje, itd… (dalje da ne nabrajam), ponovno dolazimo do istog zaključka: sami sebi smo najveći neprijatelji.

Moglo bi se jednostavno zaključiti: Nijedan čovjek ne može znati kad će više taj famozni smak svijeta, a još manje kako će točno izgledati, ali ono što možemo to je raspoznati tendenciju: definitivno ne idemo u dobrom smjeru!

Pitanje

Kada biste apsolutnoj većini postavili pitanje što bi napravili da znaju kako imaju još mjesec dana života na Zemlji, vjerujem kako bi vas ti odgovori iznenadili. Suočeni s vlastitim strahom od smrtnosti, ljudi reagiraju različito. Međutim, ono što je većini zajedničko, to je: letargija nestaje, a na njezino mjesto dolaze hrabrost, poniznost i traženje oprosta. Dolazi ljubav. Zašto takvi moramo biti samo onda kada smo suočeni s vlastitom smrtnošću i isteklim vremenom kojeg više nemamo? Zar doista ne može drugačije?

14.IV.2018.

Crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 118 gostiju i nema članova online

Idi na vrh