Jutarnja rutina … lagano dok se maleni nije probudio: kavica, laptop, slušalice na ušima… I odjednom nestaje sve s laptopa?!? I nema i dalje…
Prvotna panika
Šalicu kave ostavljam brzo da ne može brže, panika, provjeravaj ponovno laptop, router, kompjuter, suprugov i moj mobitel, sve konekcije, kablove… Sve ok, ali i dalje – interneta NEMA?!?! Panično tražim broj operatera, po običaju stavljaju na čekanje koje postaje minute i minute (a koje izgledaju kao čitava vječnost), nitko živ se ne javlja… Ok, malac se već probudio ostavim se tehnike i idem malenog presvući i doručak spremiti. Novi problem se javlja… Naime, je li kad netko od vas pokušao dvogodišnjaku objasniti kako ne može pogledati omiljeni crtani jer nema interneta? Khm – poprilično nemoguća misija… Ajd' uskoro nas pomazi malo sreća pa naletimo na taj isti crtani na nekom dječjem tv programu… Bože – hvala Ti. Kaos donekle prestaje, malac počinje jesti napokon.
Usko-sastavni dio života
Na brzom biranju mi je i dalje operater, i dalje se nitko živ ne javlja, nepodnošljivo lagana postaje činjenica da nema interneta… Nešto što mi je usko-sastavni dio života, uz što (pa makar glazba s You tube-a) radim ali i učim većinu stvari – toga jednostavno još uvijek nema… I dok suprugu očajnički pokušavam objasniti kako je ovo totalna katastrofa, čovjek se drži za stomak od – smijeha!?
Izvor (foto): productforums.google.com
„A kako si odrasla bez interneta?“
Nedavno je u medijima postavljeno pitanje ljudima da li bi radije 20 minuta dodatno čekali na bus ili 20 minuta bili bez interneta? Ne znam kakvi su bili rezultati te brzinske ankete, ali moj odgovor vrlo vjerojatno možete i sami pretpostaviti koji je bio. Drugo pitanje mi je nedavno postavila jedna draga osoba, starija od mene dva-tri desetljeća, također čudeći se mom razmišljanju kako je električna energija, internet, itd, jednostavno nešto što je pod normalno da nam uvijek imam dostupno. Dio pitanja koji se odnosio na internet je glasio: „a kako si ti odrasla bez interneta?“ Iskreno, odgovor nisam znala, pače sad iz ove perspektive mi je nezamislivo takvo nešto. Treće pitanje, zapravo - više konstatacija je bila prije par dana. Naime, do sada stari laptop, Windows 7 i ok išlo. Stiže novi laptop, nova tehnologija, Windows 10, nit' se snalazim, nit' išta – bolje rečeno grintam uz laptop jer se ne znam snaći. Frend onako dobronamjerno zaključuje kako sam „fakat dinosaur i kako me pregazilo vrijeme i tehnologija…“ „A što je istina – istina je“, kroz smijeh se složim s tom konstatacijom…
Generacije „uhvaćene“ u raskoraku s vremenom
Postoji par generacija poput moje koji su doslovno „uhvaćene“ u raskoraku s današnjim vremenom i napretkom. Naime, iz dana u dan tehnologija sve više, brže i bolje napreduje na svim poljima. Običnom čovjeku sve više postaje nemoguće upratiti sve to, pogotovo onima koji kao i ja sama nisu od malih nogu odrastali uz to. Stoga se pripadnici tih generacija najčešće baziraju na ona područja svakom od njih osobno važna, te prate njihov razvoj i napredak, ali samo utoliko da bi nesmetano mogli koristiti ih. Uglavnom su to društvene mreže, glazba, kuhanje, raznorazni poslovi itd… Mlađe generacije to mnogo bolje prate, ali postoji opasnost da će, ukoliko se nastavi ovako brz razvoj tehnologije, i one s vremenom biti „uhvaćene“ u raskoraku s vremenom i napretkom tehnologije. Da, zamijenit će ih tada neke nove generacije mladih, ali – dokle tako? Hoćemo li na kraju doći do te razine da zaboravimo svoju ljudsku stranu, a postanemo nešto poput - hajmo za ovu prigodu i ovaj tekst nazvati fenomenom „ljudskih robota“ (drugog i drugačijeg „termina“ za tu „pojavu“ se najiskrenije baš i ne mogu sjetiti niti „definirati“)?
Cum grano salis…
Što nam donose neka nova jutra – a tko to zna? Razvoj tehnologije itekako ima jako dobru stranu, na svim područjima života. Ipak, postoje i opasnosti koje taj razvoj nosi. Neke od njih su pobrojane gore u tekstu, a druge su mogućnost hakiranja, manipulacija, ovisnosti, itd… Hoće li nam daljnji razvoj tehnologije i novih mogućnosti donijeti dobro ili ne – to prvenstveno ovisi o nama samima: kako, za što i koliko upotrebljavamo? I dok živimo u sadašnjosti, a s nadom gledamo u budućnost, trebali bi se sjetiti one stare dobre latinske opomene: „cum grano salis“…
24.10.2012.
Crucix