Nalazite se ovdje: NaslovnicaZnanstveni članciOpcenitoSMIJATI SE ILI PLAKATI, PITANJE JE SADA!?

SMIJATI SE ILI PLAKATI, PITANJE JE SADA!?

„U Švedskoj problemi – Zdravo!“

Vijest se odnosila na to kako Švedskoj pod hitno trebaju kvalificirani radnici, i to jako puno kvalificiranih radnika… U protivnom im prijeti gospodarska stagnacija i prestanak rasta. Čekaj malo, oni imaju snažan gospodarski rast, doslovno vape za radnicima i to kvalificiranim, dok kod nas kvalificiran il' nekvalificiran – posla jednostavno nema. E Balkane moj... Ono kad ne znaš bi li se smijao ili plakao…

A kad pogledaš oko sebe...

Osvrnimo se sad malo oko sebe. Savršena priroda, šume, polja, ravnice, planine, more... Mnoštvo mogućnosti za raznovrsnu turističku ponudu, mnoštvo prilika za poljoprivredu, stočarstvo, ali i snažnu industriju… Čisti izvori pitke vode, koje u svijetu sve više nedostaje itd. Ali – sve to kupuju neki drugi ljudi, ljudi koji nikad nisu znali niti vidjeli što znači živjeti ovdje... A svatko tko može i ima gdje vani – bježi glavom bez obzira, pogotovo mladi. Ne, ne krivim ih, dapače – i ja sam vani otišla, doduše ne baš toliko daleko, ali sam otišla. Hoću li morati i ja ići vanka, ovaj put malo dalje… A tko zna što nam život nosi? – u to sam jedino sigurna da ne znam. Za sada nemam namjeru.

SWEDEN economy Izvor: www.scancomark.com

Okrenuti ka…?

Zašto ovo pišem? Zato što je sve skupa blago rečeno suludo, bez ikakve logike i s hrpom ironije... Ono – imamo sve, bukvalno sve – a opet nemamo ništa... Dotle zemlja na sjeveru koja baš i nema takve prirodne mogućnosti – ono što ima, zna iskoristiti i dobro naplatiti. Kako, zašto…? Jer nisu kao i mi zapeli u nekim povijesnim raspravama, blesavim podjelama i glupostima. Ljudi u razvijenim zemljama upravljaju s onim što imaju, unaprjeđuju to, pokušavaju izvući iz svega toga maksimum. Okrenuti su ka budućnosti i uspjehu. A mi? Mi smo dotle debelo u prošlosti, još uvijek se svađajući oko nje. I kao da to nije dosta i previše, pokušavamo se sve dublje i dalje vratiti u prošlost... na redu je izgleda pluskvamperfekt – davno prošlo vrijeme iliti pretprošlo vrijeme. A oni koji ne kuže smisao tog beživotnog historicizma, rukama i nogama kopaju kako bi što prije -glavom bez obzira pobjegli- s brdovitog Balkana.

Hrabrost ili očaj?

 

Kako ne bi bilo zabune i zavaravanja, nije ni najmanje lako početi ispočetka cijeli svoj život u zemlji u kojoj nit' poznaješ kako treba jezik, niti propise i zakone, a najmanje lako je uspjeti unajmiti stan, pogotovo ukoliko imaš djecu. Dobri poslovi također definitivno ne padaju s neba; valja dobro zapeti, a usput imati i solidne kompetencije te nemalu dozu sreće. Zato ipak treba imati poštovanja prema onima koji su se odlučili na takav korak. Je li to bio korak hrabrosti ili očaja – samo svatko pojedinačno od njih može dati odgovor na to pitanje.

Post scriptum…

Odgovor na pitanje iz naslova – „smijati se ili plakati?“ – izgledno ni jedno. Smiješno definitivno nije, a plač i kuknjava nikad ništa nisu uspjeli izgraditi, pa vjerojatno neće ni sad. Odgovor je valjda stisnut zube i nastaviti sa životom, s nadom kako će možda jednog dana i ovdje biti bolje. Kažu kako nada umire posljednja, ali ipak, ona je samo pretpostavka života, ali ne i život sam.

15.10.2017.

crucix

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 534 gostiju i nema članova online

Idi na vrh