Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemeAktualno, a bitno!Čovjek nije stvoren za samoću

Čovjek nije stvoren za samoću

Nije dobro da čovjek bude sam – stoji u Bibliji. Mnoga psihološka istraživanja to također potvrđuju, a na koncu to i sami znamo, svatko od nas ponaosob. Ipak, stvarnost je danas nerijetko sasvim drugačija, pogotovo u većim gradovima.

Na pitanje zašto je to tako, većina bi vam vjerojatno slegnula ramenima i jednostavno zaključila „takav je užurbani stil života pa i nemaš baš neko vrijeme za druženje s drugima“.

Ipak, ako bolje promislimo, vrlo lako možemo doći do zaključka kako je taj odgovor u biti samo djelomično točan...

Nemoguće ne postoji

Mnogi su, što spletom okolnosti, što otuđenjem od samih sebe, a sukladno time i od drugih, jednostavno ostali sami. Nije rijetkost da čujem rečenicu „kako ću upoznati nekoga kad niti imam prigode za to, niti izlazim gdje drugi izlaze, a i ako iziđem, svatko ima 'svoju ekipu'“. Istina, ljudi vrlo često tako razmišljaju. Ipak, s druge strane, netko je davno rekao „ako unaprijed uvjeriš samoga sebe kako je nešto nemoguće, onda budi siguran da i jeste nemoguće – jer si se ti tako postavio i samoga sebe uvjerio u to“. Čisto za primjer uzmimo dvije osobe u npr. javnom prijevozu – jedna je „u svom kutu“ i šuti sama sa svojim mislima, dok druga sasvim spontano započinje najjednostavniji razgovor s osobom pored sebe. Što mislite koja će osoba po izlasku osjećati se bolje i ispunjenije? Poprilično sam sigurna kako će mnogi reći osoba koja nije šutjela. I da, biti će u pravu. Naizgled najjednostavnijim razgovorom tipa „vremenske prognoze“ i ne slutimo kako možemo vježbati sami sebe u komunikaciji, učiniti i sebi i drugima dan ljepšim, a možda (poput mene danas) po izlasku iz busa biti bogatiji za još jednog prijatelja/prijateljicu. Jer... nemoguće postoji samo onda kada mi sami stavimo tu „blokadu“, kada sami sebe uvjerimo kako postoji i kako je nešto nemoguće. Postoji stara narodna „kad se hoće, sve se može“.

Različiti, a isti

Neki će reći kako smo svi mi različiti, neki „brbljavi“, a neki povučeniji u sebe. Istina je, tako doista jest (ne dijele bezveze psiholozi ljude na introverte i ekstroverte). Također, istina je i kako i oni komunikativniji i ekstrovertiraniji ponekad trebaju prostor za sebe, mir i tišinu, samoću. Ipak, koliko god bili različiti svatko od nas, ipak smo svi isti – uvijek upućeni jedni na druge, pa i u vremenima šutnje. Jer, iako si zbog potrebe za samoćom se povukao/povukla u sebe, potrebno ti je to, također je i tada jako dobar osjećaj znati da je netko tu, da se možeš osloniti na njega/nju i kako, iako ne pričate mnogo nego većinom ti odgovara samoća, on ili ona ipak razumije tu potrebu... Još ljepše je znati kako s nekim i šutjeti možemo zajedno...

Upoznaj sebe kako bi imao što dati drugima

Netko mi je poodavno rekao jednu rečenicu koja mi se itekako urezala u pamćenje, a glasila je: „upoznaj i prihvati sebe takvog kakav jesi, zavoli samoga sebe, kako bi onome tko te upozna imao što dati...“ Nakon par mjeseci odmahivanja rukom dok mi je ta rečenica prolazila kroz glavu, napokon sam ju doista shvatila, onakvu kakva ona u svoj svojoj punini bi trebala biti shvaćena... Ništa, nije mi preostalo ništa drugo doli početi raditi na sebi sukladno toj misli. Rezultat nakon dugotrajnog, počesto iscrpljujućeg i mukotrpnog rada: ne, nisu nestali svi problemi ako ste na to pomislili – problemi su i dalje bili nazočni, samo što ovog puta dosta toga se promiijenilo u mom poimanju istih. Osim toga, prijateljstva su počela trajati, prestala su se gubiti u besmislu rečenice „nemam vremena, žurim se“... A ja? Ja sam postala mnogo zadovoljnija i sretnija osoba. I da – postoje osobe s kojima mogu veseliti se, razgovarati, dijeliti svoje želje, razmišljanja, pustiti ih u svoj život... ali i „šutjeti zajedno“... A to me čini mnogo bogatijom osobom...

Bojana Đukić

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 76 gostiju i nema članova online

Idi na vrh