Joomla gallery extension by joomlashine.com
Novo
Rain is coming.jpg
The sky is shrouded in dark clouds, rain is coming soon…
Sunrise at the beach.jpg
Enjoy a start of new day with brightening sunrise at the beach.
sunset.jpg
The beautiful moment of sunset in the sky, the day is turning to the night.
saint-patrick-12.jpg
3.jpg
5.jpg
Dandelion under the sun.jpg
The field of frail dandelions sway lightly in a windy and sunny day.
Rainbow after the rain.jpg
A beautiful rainbow appears in the bright sky after the rain.
Govoriti o temi nacionalnog ponosa na Balkanu nije ni malo jednostavno i lako, pogotovo što je uvijek gotovo, pa sigurno da će nekome neka riječ biti trn u oku.
Kad ne želimo biti ono što jesmo ili bježimo od stvarnosti svi ćemo posegnuti za određenim riječima da prikrijemo da smo to doista mi, odnosno stručno rečeno svi smo bar jednom koristili obrambene mehanizme kao načine da se zaštitimo od onoga što nam ne odgovara kod nas samih.
Čuvstva ili emocije su doživljaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom, karakteristični ponajprije po tome što su većinom ili ugodni ili neugodni (a katkada su istodobno i ugodni i neugodni). Čini se da su čuvstva primarni doživalji, koji se javljaju prije svih drugih u razvoju živog bića. Iako nam je svima donekle poznato što su to emocije, jedno je sigurno. Pojam emocija u psihologiji je jedan od jako nedefiniranih pojmova. Ponajprije nije potpuno jasno gdje je razlika između emocija i motiva, odnosno motivacije. I čuvstva i motivi aktiviraju organizam, a osim toga čuvstva gotovo redovito prate ponašanja potaknuta motivima.
Svi smo se bar jednom s dragom osobom pozdravili pred spavanje i poželjeli smo laku noć i lijepe snove. Možda naši snovi nisu toliko uspješni koliko može biti uspješan naš dan. Ako sebi dopustimo biti sretni i uspješni, jedno je jako bitno, naš san mora biti mnogo kvalitetniji od dana, kako bismo pripremili organizam za sljedeći dan. Za sljedeća uzbuđenja, za rad koji je pred nama, za ljubav koja nas nestrpljivo čeka sljedećeg dana, a rađa se s prvim znacima zore.
Albert Einstein je govorio: „Nаjljepše što možemo doživjeti je ono što je tаjаnstveno.To je temeljni osjećаj koji stoji u zаmetku svаke nаuke i umjetnosti.Tko gа ne poznаje, tko se ne može čuditi, tko se ne može više diviti,tаj je tаkoreći mrtаv, а njegovo oko ugаšeno.“
Budda je govorio: „Svi smo mi ono što mislimo. Sve što jesmo uzdiže se u našim mislima. Svojim mislima stvaramo svijet.“
Samopouzdanje je riječ koju jako često čujemo u današnjim medijima. Prisutna je u našim razgovorima s prijateljima, obitelji, radnim kolegama. Redovno ju susrećemo na internet portalima, u dnevnoj štampi, u televizijskom i radijskom programu. A postavlja se pitanje: znamo li uopće što je to samopouzdanje!? Je li to kad je „netko pun sebe“, „on/a to zna jako dobro“, „on/a je siguran/na u sebe“?
Prepričati radnju knjige Koliba, autora Williama P. Younga, čini se tako jednostavno. Glavni lik Mek, vjernik, doživljava veliku tragediju tako što mu nepoznati manijak ubija dijete. Njegova bol je toliko živo opisana da je nemoguće ostati ravnodušan.
Jednog jutra probudim se i vidim da mi je pokućstvo novo, da imam poslugu, svu zadnju tehnologiju i da kraj mene leži voljena osoba. Taj osjećaj svjesnosti da me čeka spreman doručak, da svi oko mene „plešu“. Hmm! Spremam se, vozač mi otvara vrata i odvozi me do radnog mjesta. Baš tog mjesta, gdje me svi bojazno i s poštovanjem pozdravljaju, gdje me izrazito cijene i poštuju moj uspjeh. Da, baš ja, ja sam uspješna! To novo odijelo, sat iz zadnje kolekcije, nove cipele i nova kožna torba čine me uspješnom ženom! Kad odjednom... tu rum, tu rum... Tko, što, gdje? Auuu, alarm zvoni. Probudi se! I da, to je samo bio san.
Mogla bih govoriti o ljubavi kao općem pojmu, o ljubavi kao različitim vrstama čovječjeg poimanja koje izazivaju različite reakcije kako fiziološke tako i psihološke..., ali jedno je sigurno o ljubavi se govori iz srca, iz iskustva..., a ne iz struke, iz nauke, iz knjiga... Mogla bih navesti mnoge teorije o ljubavi i zaljubljenosti, mnoga istraživanja koja su mi poznata, a koja govore kako o fiziološkom tako i o psihološkom utjecaju ljubavi na život čovjeka. Ali čemu to sve? Čemu to sve, ako ja ne posjedujem osobno iskustvo ljubavi, ako ja to osobno ne mogu prepoznati i samoaktualizirati svoj život kroz ta iskustva. Zar je doista teško spoznati ljubav?
„Ponavljanje je majka znanja!“, svi smo mnogo puta čuti ovu latinsku poslovicu. Stari Latini su bili svjesni da se učenjem stječu relativno stalni oblici reagiranja u određenim uvjetima koji su se ponavljanjem pretvarali u znanje.
U modernom vremenu dva najčešće korištena termina su stres i depresija, Sve nam se danas događa radi stresa i svako loše raspoloženje nazvano je depresija. Bez imalo osvrta i pitanja, što je to doista depresija?
Svima nam je donekle poznato da su upravo eksperimenti bili odskočna daska u tretiranju psihologije kao znanosti. Glavno oružje psihologije su upravo psihološki testovi i psihološki eksperimenti kojima se dolazi do zaključka o onom indirektnom, o onome što ne možemo osjetiti – ljudsko ponašanje.
U narodu često možemo čuti da vrijedimo onoliko koliko iskustva imamo. Je li to doista točno? Mnogi ćemo reći da je to istina, ali ćemo se također i zapitati zašto neke osobe iako su kroz život mnogo prošli i ubiru velike plodove svog iskustva ipak sumnjaju u sebe i kažu da ne vrijede ni pet para. Što je to što nam jednostavno ne da da uvidimo naše iskustvo, naše plodove rada i života. Mnogo toga smo prošli, a jako malo toga istinski doživjeli. Zašto je to tako?
Nedavno čitajući knjigu autorice Ljubice Uvodić-Vranić „Kako se dobro posvađati“nisam ni slutila da će me tematika o asertivnosti potaknuti da pišem o temi svakodnevnih dijagnoza. Postavila sam si pitanje koliko doista mogu biti asertivna kad čujem laičke dijagnoze duševnih poremećaja? Hoću li biti asertivna ili ću se baš dobro posvađati, kad čujem da netko za nekoga kaže da „“nije sav svoj“?
Čitajući knjigu Avantura osobne promjene autorice Ljubice Uvodić-Vranić stala sam na prvom dijelu u kojem autorica navodi četiri osnovne pretpostavke psihičkog zdravlja:
Psihologija vs. Psihijatrija? Zašto baš o tome pišem? Zašto nam je potrebno uočiti sličnosti i razlike, kao da ih uopće i ima? Je li to uopće potrebno kad se ovo oboje bavi „ludim ljudima“?
Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)
Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa.
Albert Einstein
Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.
Papa Franjo
Imamo 53 gostiju i nema članova online